Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lornadoone

Marketing

DOVRAGA I PUTOVNICE!

Planiramo izlet van lijepe naše za lipanj. Idu i djeca...no, nemaju putovnice! Nazvala sam MUP i informirala se o svim dokumentima koji nam za to trebaju. Kako kod predaje zahtjeva moraju (uz jednog roditelja) biti prisutna i djeca, tako sam i ja iskoristila ferje da ih odvedem oboje.
Dakle, za dječju putovnicu vam treba:
-tiskanica, uplatnice i biljezi u iznosu od 70 kn (na kiosku u MUP-u)
-uplata po kupljenim uplatnicama, iznos 150 kn (HP u MUP-u)
-Domovnica i rodni list samo na uvid (teta na šalteru vam ih odmah vrati)
-dvije slike 3,5x4,5 cm
To sve predate i za 14 dana vaše dijete ima putovnicu...
Pripremila sam si dokumente još sinoć. Slikali smo klince za razne iskaznice još jesenas, ali slike su 3 x 4 cm. "Nije važno", veli moj presvetli,"ni u našim putovnicama nisu drukčije!"
"Čuj, žena veli 3,5x4,5!"
"Ma, daj, nije to na milimetar!"
I ja popušim!!! Jesam, baš sam plavuša! Ima slike na hardu, treba ih samo isprintat u drugom formatu..."ajmo linčarit! ma, ne da mi se!" Priredim slike kakve jesu i šutim...
Cijelo se jutro veselim. Izorganizirala sam da klinci dođu do mene na posao, kako je to već skoro u gradu, ostavim tamo auto i odemo tramvajem. Prebirala sam u glavi kako ću nakon obavljenog posla isprobati brazilske kuglice koje je suzette tako nahvalila, prošvrljati po stranoj literaturi u Algoritmu i za kraj počastiti klince sladoledom kod Vinceka, a tati kupiti baklave za večeru (danas je taj dan!).
Došli smo u MUP i odmah pošli kupiti tiskanice. Nije bilo nikog, pa sam naivno pomislila kako će to ispasti pis-of-kejk.
GREŠKA! Ljudi, prvo uzeti broj za čekanje!!!, onda ići kupovati tiskanice! No, naš je broj bio 012, napisano velikim znamenkama, a sitno ispod: ispred vas su 83 korisnika!
Kako smo Mikica i ja nedavno spušile čekanje kod dermatologa, ja sam odlučila rađe čekati nego otići u šetnju i "štrikati" cijelo vrijeme jel već bio 012?! Na redu je bio 321. Pa si mislim, ne idu valjda do 999!!! Odem pitati na informacije, ali veli žena ide do 399, pa od 001! Hajde!
Gledamo tako ljude oko sebe, klinci pizde jer im je dosadno, a nisu ponijeli ni MP3, ni i-POD... niš, a čitanje štampe - kaj god...
SITUACIJA PRVA - Dolazi žena s klinkom, na redu je 345. Ona ima 318. Pa upadne preko reda jer je dijete vodila kod zubara, a od ponedjeljka je nastava...kad bu onda obavila predaju zahtjeva... Primi nju službenica, a škvadra bijesni! Pa svi bismo mogli nekaj obavljati po gradu...samo budale čekaju?
SITUCIJA DRUGA - Čovjek dolazi po putovnicu, predao je zahtjev pred dva tjedna, ali nije gotova. Naravno da je kao i svaka jedinka muškog roda imao za potrebu da svi na svim etažama MUP-a čuju njegov revolt! Pa nek promjene agenciju koja izrađuje putovnice, nek im spuste cijenu...Nedugo zatim dolazi šefica (predpostavljam) i obznanjuje da je u agenciji, koja izrađuje dokumente, stroj u kvaru i prije 19h neće doći, ako uopće dođu, pa nek oni, kojima nije hitno, dođu sutra! Grupa se uskomešala i nahrupila na šalter, no, eto Organa da ih odmakne "iza linije diskrecije". Gotovo nitko nije odstupio.
SITUACIJA TREĆA - Napokon oko 18h definitivno neće doći putovnice jer stroj nisu popravili... treba li komentirati na što je to ličilo? KLinci su me samo pitali hoćemo li i mi tako morati čekati...ja prije nego za 3 tjedna ne idem po njih...
SITUACIJA ČETVRTA - u grupi ljudi koji čekaju s nama za predaju zahtjeva razvila se konverzacija. Tako je iznenada kršan mladić priznao da je uzeo dva papirića s brojem, pa tako ima 014 i 021. Ponudio mi je ovaj 021, ali sam mu zahvalila, jer je moj bolji... mladić preko puta je prihvatio 021, a svoj 023 dao simpatičnom mladom paru koji je imao 054!!! Zamislite, dobrota iz čista mira! Čak su mu htjeli dofurati neku Colu ili nešto, ali je on to odbio... Hajde ima i toga!
SITUACIJA PETA - ...na displeju se pojavio 010, a mi smo se pripremili u niski start... 011....012-jupiiii! Dođem ja važno na šalter. Pripremim papire za Janka, za Mikicu... žena mi vraća mir i osmijeh kojim sam ja njoj pristupila. "Ali, mama, ove su vam fotografije premale!", veli ona, a ja glumim naivu "Pa, takve smo dobili..." "E, krive ste dobili! Meni slika mora odgovarati u okvir na obrascu koji se skenira za dokument. Žao mi je!"
Bila sam na rubu plača...nakon dva sata čekanja! Da mi je ON bio pri ruci, zadavila bih ga golim rukama, lete mi kroz glavu tisuće misli...da ne moraju djeca opet čekati, bogme bi on išao ponovo i čekao sa slikama prave veličine... "Mama...", šapne službenica "imate fotografa koji bu vam napravil slike za 5 minuta po 25 kn. Ovi tu preko uzmu 50, a ako krenete Petrinjskom prema jugu, do semafora, pa lijevo (P.Hatza 8) u ulazu je taj fotograf! Nek vas poslika pa mi se vratite preko reda!"
Hajde, odem ja do tog FOTO TEPEŠ-a. Teška koraka i još teža srca, jer izvući biku bez potrebe 50 kuna iz džepa ravno je zločinu! Uđete u haustor, pa po štengama dolje, pa u neki prosor ko iz francuskih ART NOAR filmova. Hodničak uzak sa zidovima u bijelom sepu, a pokraj prostorija koja nije danjeg svjetla vidjela još od prvih zamračenja u 2. svjetskom ratu...na stropu obješena štanga koja nosi težak zastor od tkanine s primjesama satena u boji koja je nekad bila vjerojatno narančasta ili nešto slično... Postoji opcija slikanja 2 fotke za 20 kn, ali, eto, nema materijala, pa samo po 4 komada za 25 kn! Sliknuo je dječicu u toj nekoj atmosferi poluprofesionalizma, a ja sam platila i izjurila s klincima van.
Ušla sam ravno pred šalter ne obazirući se na komentare... Ona mlada žena koja je mukte osvojila za 31 mjesto manji broj je opravdavala nekom "Gospođa je već čekala...", a mi smo konačno predali zahtjeve, odguslali do Jelačić placa, kupili sokove putem, sjeli na prvi tramvaj, i završili naš posjet gradu potpuno iscrpljeni i bezvoljni!

Nije dobio baklave, nego neko slatko pecivo iz lokalne pekarnice i nek bude sretan da je i to dobio...LJUTA SAM KO PAS!
Nisam se svađala jer sam se odpuhnula putem. Samo sam mu postavila potpuno retoričko pitanje i odmah naglasila da ne želim odgovor: ŠTO BI TI NAPRAVIO DA SPUŠIŠ DVOSATNO ČEKANJE ZBOG MENE? ...i djeca definitivno ne bi dobila putovnicu. Bili bismo sretni da cijeloj obitelji ne zabrane izdavanje bilo kakvog dokumenta...

kategorija: dvojim između "tragikomedija" i "skoro pa triler"

Post je objavljen 12.04.2007. u 21:34 sati.