Marketing
.......hm.....NEK BUDE ŽIVOT!................
Časti me noć…tišinom, mrakom, zvijezdama i mjesecom…
Budi se nešto…
Što je ovo proljeće?Taj njegov miris, jednostavno odmah ukazuje na nešto dobro, nešto lijepo, nešto toplo, nešto ugodno…
Miris-on raspaljuje maštu, ako je težak i jak to mi se nesviđa….
Povremeno po nebu i oblaci prolaze i onda to zvijezde iskoriste pa se sakrivaju, baš poput nekih osječaja, koji se u životu moraju sakrivati iza nećega ili od nekoga! Tako ne bivamo povrijeđeni, jedino tako…Ali ljudi smo, a ljudi nemogu vjećno čuvati to nešto za sebe, jednostavno imaju potrebu to podijeliti, samo je pitanje vremena, kada će isplivati na površinu…
Ja želim sanjati, tamo tražiti smisao svega. Mogu živjeti i u noćnoj mori, ali i to je opet samo san, nema razloga za strah, svugdje je bolje nego u ovoj stvarnosti. U nekim trenutcima ipak pomislim da je puno bolje u stvarnosti, pogotovo ako mi je dobro, ali onda nakon nekog vremena opet se vratim tamo negdje, tamo di vi niste!
Ljudi vjeruju u Boga, vjeruju u Isusa..vjerujem i ja, jer sam tako naučena od malena, a možda bi i vjerovala i sama od sebe, možda bi baš to željela, ali to sad neznam… Svi mi imamo našeg osobnog Isusa, a to je netko tko čuje tvoje molitve, netko kome je stalo. I onda kad se osječaš ne pozvanim, i potpuno si sam, a netko od krvi i mesa čeka te i to me čini vjernikom. Uvijek kaže uzmi ono drugo najbolje što ti se nudi, pitala sam se zašto? Na kušnji sam,a sve ono šta me tišti moram ispovijediti i tako ću se osloboditi, znam da sve oprašta, samo treba ispružit ruke i dotaknit vjeru, tvoj osobni Isus je uvijek uz tebe, a on uopće možda nije Isus, on je netko, samo je nazvan Isus, možda po osobinama…sli svejedno dobro mu pristaje ime Isus…
I tako dalje šetam sama , neznan ni po ćemu, ni kuda a ni kamo..a zar je važno? Ne želim razmišljati o vremenu, jer što više vodimo računa o vremenu toliko više očajavamo što ga nemamo dovoljno, ali koliko god ga nerazumno trošimo, toliko se čini da ga imamo na pretek, ali to nam se samo ćini….
Dok ja šetam, sve drugo prolazi pokraj mene, pitam se jeli ja možda sporo hodam ili je nešto drugo? Dok ja sanjam život teće dalje, vrijeme ne staje, ah da to sam zaboravila…znaći dok traje da živim? A poslije da sanjam? Hm…
I sada odlućujem, težim prema dvijema stvarima, prvo da ostvarim svoje želje, a nakon toga da u njima uživam, ali to postižu samo najmudriji..bojim se da ja nisam jeda od tih mudrih..zato treba mi moj Isus…
Ali ja imam želju, a kakva mi je želja takva mi je i volja, a kakva mi je volja takvo mi je i djelo, a takva će mi biti i sudbina, ona može biti dobra ili…ne to drugo neću napisat…nek mi želja bude dobra…
Zato ću prvo napraviti ono što je nužno, a to je jednostavno, zatim ono što je moguće, malo je teže, ali opet se može, a na kraju ću moći i ono nemoguće, a što je to uopće nemoguće?ništa nije nemoguće, ta rijeć je izmišljena za ljude bez nade, bez hrabrosti, koji se boje onoga što će biti sutra!
I neću se više živcirati ili ljutiti što ljudi nisu onakvi kakvima bi ih željela, kad ni sama nemogu biti onakva kakva želim. No moje oći su zagledane u budućnost s tisuću skrivenih želja…
A što je zapavo život?
Život je prilika, iskoristi je!
Život je ljepota, divi se!
Život je blaženstvo , okusi ga!
Život je san ,ostvari ga! (ne sanjaj ga!)
Život je izazov, prihvati ga! ( ne živi u oblacima)
Život je igra, igraj se!
Život je dužnost, obavi je! (razmnožavaj se? J)
Život je dragocjen , pazi na njega!
Život je bogatstvo, čuvaj ga!
Život je ljubav , uživaj je!
Život je tajna, otkrij je!
Život je obećajnje, izvrši ga!
Život je tuga, suosjećaj!
Život je borba, suprotstavi se!
Život je pustolovina, ne bježi od nje!
Život je sreća, zasluži je!
Život je Život , brani ga!
Nekako imam osjećaj da u zadnje vrijeme nemogu baš izraziti što osjećam , nemože me se baš razmumit.., bar ne ovdje, ne na ovom blogu, rijeći samo kradu pravo znaćenje osjećaja, jer su rijeći ogranićene! Zato ću sad završiti s pisanjem!
pozdravčić
Post je objavljen 12.04.2007. u 10:48 sati.