Noćas je u gradu bol
Danas gradom šeće tama
U svojim bijelim cipelama
Noćas iz mora isparava sol
Skupljaju se oblaci, idu na sprovod
Jedan iz gomile drži crni kišobran
Čeka kišu, čeka da prođe dan
Za život više nema povod
Gomila je gluha i ne primjećuje
Njihova srca nisu vezana tugom
Oni žive običnim životom
Njega nitko ne oplakuje
Sjena se šulja gradom boli
I osmjeh i plač osvoji tišina
I ono malo zvjezda prekri' tmina
Nevjerna gomila pade na koljena i moli
Nestade tužni crni oblaka
Kiša prestade i evo opet dana
Nema više crnog kišobrana
Al' nema više ni onog čovjeka
Post je objavljen 12.04.2007. u 01:19 sati.