Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/samvan

Marketing

Zid

Sve češće mrzim kad imam pravo.

A u slučaju ova dva puta - malo sam se prelistao; postovi od 3.veljače i 20. rujna prošle godine - dao bih sve da nisam. U pravu.

PROČITAJTE PAŽLJIVO

Oprostite mi, ja ne vidim nade.

I znate što?

Odbijam zažmiriti.
I odbijam sudjelovati.

Dodatak:

Pišem ovo dijelom ponukan komentarom Indigo, a dijelom vlastitim nezadovoljstvom gore napisanim.
Ne želim zvučati kao fatalist i pesimist.
Ne želim da netko stekne takav dojam, dojam da imam taj naporan stav koji može biti i uvredljiv.
Priznajem, malo sam bio impulzivan i dopustio sam da iz mene progovori depresija koja me drži zadnjih dana. Dakle.

Prvo, sam znanstveni izvještaj iznosi nekakve konkretne brojke koje krajnju vjerojatnost istinske kataklizme dovode otprilike na dobru staru fifti-fifti vrijednost.

Drugo, onaj stav "drugo nismo ni zaslužili" - ma nekada zaista pomišljam da toga nitko nije svjestan jasnije od mene. Ali.
Ali to jednostavno ne može biti. Ja vjerujem, ili moram vjerovati, u dvije stvari:
- smisao života je pobijediti smrt. "Zatvoriti krug stvaranja", rekao bih(a tu ne mislim na ono vječno umiranje i rađanje i prenošenje gena)
- smisao čovjeka kao vrste je biti primjer i putokaz ostalima koji trebaju doći. Možete li uopoće pokušati predočiti tu jednu golemost idealiziranosti, nečuvenu i nečuveno intrigantnu, u perspektivi nepojmljivo dalekog konačnog cilja jedne ovakve ideje, vizije?!?

Treće, ono "odbijam sudjelovati".
To znači, svjesno(ah blago meni, reći ćete, jeftino se odrješio obveze i našao izliku za kukavičluk) biram "boemštinu".
Odričem se materijalizma, kućice u cvijeću, automobila i planiranja budućnosti. A vjerojatno i potomka.
A ako to znači i da ću ostati "sam" do kraja života...neka bude.
Eto toliko.



Post je objavljen 11.04.2007. u 22:48 sati.