kreutzer...
svaki put kad pocnem pisati svoj epitaf, cini mi se da mi nedostaje jos nekoliko stotina godina zivota, mudrosti, da bi se moglo uciniti da je zivot koji napustam bio dobro prozivljen.
zato ostajem ovdje, ne umirem, ne zivim, stojim.
ne dodirujem nikog, ne zelim mijenjati povijest, ne zelim ostaviti trag, ne zelim utjecati na stvari, ponajmanje na ljude.
ne, ne nastojim sacuvati nista, ne zelim da ista ostane isto.
svejedno mi je, neka propadne, ostane isto, nastavi dalje. promjena mi nista ne znaci.
ne razumijem sto znaci "biti svoj", "biti drugaciji".
hana, ako covjeka nesto trivijalno kao kemijska supstanca moze uciniti drugacijim i "ne svojim", boli me, koliko malo vjere imas u ljudski duh.
pozdrav.
Post je objavljen 11.04.2007. u 14:45 sati.