Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sickofitall

Marketing

Obilježeni: Lica S Naslovnica; Stipe Mađor - Božinović, priča deseta

np Novembers Doom – The Novella Reservoir LP

Školski kolega, trubač i prateći glas zagrebačkog Hladnog Piva, slijedeći je obilježeni iz dva razloga. Jedan je poznat svima, naime, Pivo je izdalo novu ploču, tako da ćemo ovdje na blogu malo i o tome, međutim, glavni razlog je taj što je Stipe otvorio novu, drugu dimenziju već dobro zahuktaloj akciji sakupljanja karata s koncerata za izložbu koja će se uskoro održati u Rockatanskom. Nakon što se je Milan odrekao svojih press karata s desetak koncerata, javio se Stipe i ponudio svoje 'izvođač' iskaznice za ovu izložbu. Štoviše, razgovorom smo došli do ideje kako motivirati ljude da šalju i dalje, ne samo karte s koncerata već i razglednice na Rockatansky adresu, o kojima se govorilo u istom postu. Dakle, onaj tko pošalje najbolju kartu po mišljenju stručnog žirija sačinjenog od devet ljudi koji imaju velike veze s ovim blogom – vječno dragi komentatori Babyface Killer, Doogish, i 'Onaj koji je promijenio toliko imena, a trenutno se odaziva na Frit/Frut', te autorske-blogerske snage 'Vrgoračka Kronika', 'JezikOfItAll', 'BlogaMiMoga', '50+' i 'Muirgheal', a tu upadam i ja – dobiva specijalnu nagradu, VIP backpass za prvi koncert Hladnog Piva s nadolazeće turneje, a koji će se održati 25.05.2007. godine na zagrebačkoj Šalati. Najbolju kartolina, po mišljenju istog žirija odnijeti će special ltd edition cd 'Knjiga Žalbe' s autogramima članova benda. Eto, na posao. Sve zahvaljujući Stipi. Jedan spontan i zafrkantski post na zadanu temu je izazvao vrlo dobre reakcije čitatelja, tako da se ukazala prilika za prvu sickofitall.blog.hr nagradnu igu! Yeah! :)

Image Hosted by ImageShack.us

Jedna napomena. Pošto se već uvidjelo da se ekipa teško odriče svojih karata, jer su to relikvije koje sadrže toliko uspomena i dobrih sjećanja na pojedini događaj, postoji mogućnost da se natjecateljska karta fotografira i pošalje na mail. To se samo odnosi na ovaj ekstreman slučaj da se vlasnik ne želi odreći karte. U konkurenciju može ući samo jedna takva karta po izboru vlasnika. Međutim, tu postoji jedan uvjet, a taj je, da se ta karta koju vlasnik predlaže, nalazi u sklopu kolaža karata koje posuđuje privremeno za izložbu koja će se održati do 25.05.2007. u Rockatanskom. Vlasnik, dakle, ovim dobiva više stvari; staviti će u okvir i pod staklo sve ono što skuplja neko vrijeme, a sadržaj ispod mu je vrlo drag; nakon izložbe mu se sve to vraća; i učestvuje u nagradnoj igri. Druga kategorija natjecatelja – oni koji daju svoje karte nepovratno - imaju pravo učestvovati sa svim kartama u natjecanju, ne samo s jednom. Hvala. :)

Kultni koncert Piva u Makarskoj 13.07.2003. u Art cafeu, na kojem je Mile rekao publici – A sada sjedite, na što je cijela ekipa ispred bine momentalno, kao pokošena - sijela.
Image Hosted by ImageShack.us





Image Hosted by ImageShack.us

A sada, ekskluzivni intervju za Obilježene, dijelom pisan slobodnim dalmatinskim jezikom. Stipe Mađor-Božinović, deseto Lice S Naslovnice.

- Dok si bio osmoškolac uvijek si dolazio knap u školu, a nije ti bilo strano, niti malo zakasnit? Jeli to zato što ti je kuća bila relativno blizu škole ili je neki drugi razlog bio po srijedi?
Istina, totalna istina, kuća mi je užasno blizu, i osnovne i srednje jer je na sredini, na Vrpolju, ali svejedno vječno san dolazio 3 minute prije početka, a vrlo često i nakon zvona. Ne znan, to ti je ono kad misliš da stigneš jer si blizu. Ali taj me glas – kasniše – prati dan danas u svim prilikama tako da je band već navikao na to, odnosno kad se nešto dogovaramo, bilo za polazak na svirku, bilo za probu, bilo za najobičniju večeru, oni se potajno dogovore recimo u 5, a meni kažu u 4 i po, i onda ja dođen točno kad i oni. Znan da to baš nije ok od mene ali jednostavno san cijepljen sa starim dalmatinskim cjepivom „nijeprisha laganinis“. (smijeh)

- Kasniš li danas na posao ili na dogovore kao tada, ili te je to prošlo? Jesi li se popravio i postao odgovorniji u odnosu školske dane?
Eto kao što sam već kaza, prati me i danas taj glas iako priznam da poprilično odgovornije pristupam nekim važnijim sastancima i tu san u sekundu točan, ali s obzirom na tempo života u Zagrebu mislin da iman pravo birat kad ću se stvarno „lomit“ da negdi hitno dođen jer ne triba baš svugdi jurit i žurit. Kad dođen doma (taj izraz „doma“ koristim isključivo za jedan geografski pojam – Makarsku) onda san totalno laganini što na žalost zna jako dobro moja ekipa koja već ima fraze od moga kašnjenja.

Potpisivanje ugovora za Menart
Image Hosted by ImageShack.us





- Nova ploča 'Knjiga Žalbe' je u điru. Bilo je nekih kontroverzi oko prava; Dancing Bear je tvrdio jedno, a vaša nova diskografska kuća Menart drugo. Ti najbolje znaš što je tu posrijedi s obzirom da si bivši djelatnik Beara a sada si u Menartu. Dakle, koja je tu kvaka?
Dakle, mislim da kao član banda i sadašnji Urednik Menart-a i navedenog izdanja najviše mogu reć o svemu. Stvar je vrlo jednostavna odnosno nema kvake. Prvo, kao neko iz Menarta mogu reći da Menart nikad ništa nije tvrdio nego je jednostavno potpisao ugovor s bandom i to je to. Ako je ne'ko u krivu i ako postoji neki problem onda je to samo na relaciji DB-HP.
E sad, mi (HP) smo prije nekih 8-9 miseci sasvim prijateljski otišli iz DB-a, di smo vrlo korektno i na nekoliko službenih i neslužbenih sastanaka i večera rekli da idemo (ugovor je bio samo na jedan album – Šamar) i prijateljski se rastali sa smiješkom jer na kraju krajeva budalama iz DB-a bi trebalo biti jasno da im podrška banda (a tako smo se i razišli, prijateljski s našom velikom voljom da im pomognemo u promoviranju i dalje njihovih izdanja koja imaju od HP-a i danas sutra „klasičnog“ best of-a kojeg će sigurno izdati) itekako treba. I ustvari sve je počelo kad je iz Menart-a otišao službeni poziv medijima da dođu na potpisivanje ugovora za Menart. Onda se valjda neko (jako glup) brecnuo u DB-u i poslao famozan mail tim istim medijima koje obavještavaju da HP nije slobodan band, bla, bla.
E tu smo onda mi (HP) morali reagirat jer nismo mi male budale koje su se jučer okrenule i otišle nego je sve bilo i službeno i neslužbeno sređeno, a ako neko misli da je u pravu za to postoji sud a ne medijska kampanja, koja je nama na kraju i dobro poslužila. Hvala DB-u na besplatnoj reklami. Kasnije su išli toliko daleko da su se prijetili privremenom zabranom izlaska albuma 15.03. što su na kraju i popušili, i to je to. Kvake nema, ima samo usijanih i glupih glava u jednoj diskografskoj kući i to je to.

Image Hosted by ImageShack.us





- Kako je buditi se kao Dalmatinac u autentičnoj zagrebačkoj urbanoj priči ekipe iz Gajnica? Mislim da u iskonu ovakvi bendovi mogu primiti i saživjeti 100% Argentince ili Kineze, jer svjetonazor punk rocka, i inače rocka općenito, ipak ne poznaje granice, posebno ne državne? Što misliš, jesam li u pravu ili ipak postoje iznimke?
Definitivno si u pravu, taj svjetonazor je svojevrsna religija i jednostavno je suludo dobro kako to funkcionira bez obzira na godine i porijeklo. U momentu kad su kasnih 80-ih ekipa iz „urbanog“(mrzin već taj izraz, sad su svi u Hrvatskoj, kao urbani) djela Zagreba, Gajnica, doduše stariji od mene, al' to nije bitno, uzimali svoje prve ploče U2, Bijelog Dugmeta, Riblje Čorbe.., jedan je mali iz Makarske (to neću nikad zaboravit) taman kupio „Rattle & Hum“ U2-a u tadašnjim fotomuzikalijama i na starom „Traviata“ gramofonu danima svršavao na tu muziku, i naravno uslijedila je i „Čorba“, „Dugme“…i naravno, druženje s dragim prijateljem iz razreda koji je imao sa onim bjelilom za kemijske olovke, ispisano na torbi velikin slovima „BON JOVI“ (Vice ne srami se, tada je to u osnovnoj školi u 6, 7 razredu značilo da smo ti i ja postali već tad – „urbani“ kao oni stariji u Gajnicama, a ostatak je još bio na Novim Fosilima).
E, i onda je u srednjoj došao Grunge i punk i to je bilo to, kad san doša studirat, u Zagrebu sam samo naišao na ljude koji su, kako ja to volin reć, na istoj valnoj duljini. Pa čak kad danas pogledam šta 'ko sluša u bandu i šta mu je najdraže, to je dosta široka lepeza ali svejedno smo na istoj valnoj duljini.
I viruj mi da se svaki dan u Zagrebu budin k'o Dalmatinac, i to na ovoj valnoj duljini nikome ne smeta, samo me podjebavaju kad Hajduk izgubi i Suba uvik ima istu foru kad ulazimo u neki restoran di je zabranjen ulaz pasima, pa uvik kaže kao ja ne mogu, jer me podjebaje da san Dalmatinac, Dalmatiner, pas. To su sve zdrave zajebancije koje ja naravno duplo vračan ali sve ostalo nema veze odakle je 'ko.

Dragaš chill out
Image Hosted by ImageShack.us














- Gdje leži zasluga za širenje i razvoj zvuka benda? Konkretno, tvojim dolaskom i trubačkim sekvencama dodani su novi detalji pjesama, time se dogodio svojevrsni progres u odnosu na zvuk prvih albuma. Nije to nikakav bauk u punk rocku ili alternativi općenito, dapače, gajde Dropkick Murpheysa ili In Extrema, trombon Eyesburna, samo su neki puhački instrumenti koji su spomenutim bendovima omogućili različitost naspram scene. Misliš li da je to, što se dogodilo bendu dobro ili da se je trebalo ostati konzervativan i težiti tradicionalnom zvuku i identitetu grupe kako neki drugi tvrde? U ovom slučaju ne mislim samo na Pivo već i na druge koji se bave stvaranjem rock glazbe?
Hm, prvo da odgovorin na ovaj drugi dio pitanja i da razbijen jednom za svagda tu glupu famu o prodaji, bla,bla. Da Hladno Pivo sada svjesno i namjerno ide radit pjesme i albume kao što su Gad i Džinovski, e dragi moji prijatelji punka i punk-rocka kako van drago, e to bi bila najveća prodaja i licemjerje. Prvo mi je glupo kad mi dođe neko u majci Green Day (šta je odličan band) i kaže mi a vi ste se prodali, nije to više punk, ovo ono, a nosi majcu Green Day, banda koji kad se probudi ima par stotina tisuća dolara uz krevet. Uopće mi je smiješno sad pričat o takvin stvarima, pa svaki band koji izađe iz podruma i snimi album se prodao, samo što je razlika što neko proda više a neko manje, a ako ne želiš onda ostani u podrumu i petkom navečer s ekipom pij u podrumu i to je to. Što se tiče zvuka, band je nakon Desetke definitivno sazrio za nešto novo, ponavljam, da se tada išao radit album poput Džinovskog ili Gada, dragi fanovi, to bi bila totalna izdaja i licemjerje. Mi smo otišli dalje svirački i u glavama, ali za razliku od nekih drugih bandova, MI SE NE ODRIČEMO STARIH STVARI, 'ko je bio na našem koncertu zna da s jednakim žarom sviramo i stare i nove stvari i uživamo u svakoj od njih. Bilo bi glupo da sad pjevamo o stvarima koje nam se ne događaju, ne možemo pjevat o pijenju bambusa na klupici kad to ne radimo, jednostavno radimo stvari vezane uz naš sadašnji život i ono što ga okružuje. Kad si spomenio moj dolazak mislim bez lažne skromnosti da san ubacio malo živosti koja je povezana sa njihovim definitivnim sazrijevanjem dovela do ovoga danas. Trubačke dionice su definitivno unijele neki novi, friški duh, a u živo mislin da nas je sad puno zanimljivije gledat jer svi 110 posto učestvujemo u „predstavi“, ja kad ne sviran pjevam, „debljam“ Milu, i Zoki i Suba i Šoki uleću sa svojin glasovima, Deda skače po kljavama, sad smo pravi punk-rock cirkus, i to je to!

Gostovanje u Knjazovoj Mjenjačnici
Image Hosted by ImageShack.us





- Da se vratimo na tvoje prve glazbene korake, a koji nisu vezani samo uz trubu.. Naime, bio si neko vrijeme pjevač u srednjoškolskom rock bendu Kerozin. Kakvi su ti bili ti dani? Uhvati li te ikada nostalgija za onim dubokim martama i prevaljenim bijelim zimskim čarapama preko ivice istih, kariranim košuljama i dugoj kosi; nostalgija za furkom na Eddie Vedera? Mislim da si ti bio jedan od rekordera države Hrvatske po broju Pearl Jam t-shirt majica. Imam li pravo? Gdje su one danas? Ja svoje Alice In Chains i Soundgarden imam dan danas. :)
Uh, uh, uh, to su definitivno dani koji su mi debelo pod kožom, i još uvijek sam uvjeren, bez obzira na rat i kataklizmičko stanje koje je vladalo u Makarskoj, a pogotovo u ciloj Hrvatskoj, mislin da su to bili najbolji dani R'N'R u Makarskoj. Možda baš zbog te potrebe da se nešto događa kad nema ništa, pa svojevremeno ni struje, izrasli su najbolji dani Rocka u Makarskoj. Taj divni i vječni „dvoboj“ Kerozina i ZBV-a (za one koji ne znaju, Zbunjeni danas), pa još gomila drugih bandova , Blavori („starci“ od kojih smo učili), D'visibabe, da sad ne nabrajan. Pa mi smo punili Disko Plažu bez problema (na žalost sada devastiranu, tužnu olupinu koja podsjeća na salon za vjenčanja iz Čakrčića gornjih), koncerti u srednjoj školi, starom Merlinu, disko Plaži, rupi u Osejavi, „tri ceste“ u Baškoj vodi, ma ne da me pegla nostalgija nego još uvik u sobi u Makarskoj iman sve plakate tih koncerata na zidovima. Marte, karirane košulje, ajme, ludilo živo, pa jebate bio san prvi makarski grunger – uz tebe naravno. Još uvik se ja duboko u sebi furam na Vedera, skoro smo se i srili u Zagrebu jer san bio u backstageu na koncertu ali njega nije bilo, vidio san se „samo“ s Mike McCready-en. Je, još uvik san Pearl Jam fan i čak službeni član fan kluba (igrom slučaja, šta ti je život, i njihov sam izdavač za Hrvatsku jer je Menart SonyBMG), iman sve majice osim onih koje su se toliko isprale da su se na kraju i raspale. Na žalost jednu najdražu san i izgubio pod čudnim „pivskim“ okolnostima. (smijeh)

Dani ponosa i slave – Kerozin bend
Image Hosted by ImageShack.us





- Za kraj, vračaš li se doma? Svojevremeno si pričao da ti se bliži povratak. Što kažeš danas, s obzirom da se Hladno Pivo pretvorilo u potpuno uspješan nacionalni proizvod, kako se kaže, brand? Ne mijenjaš Zagrebačku Pivovaru za Makarsku Vinariju, ili?
Pa nadan se, ustvari i onda kad san prvi put to izjavio i sad, ja ne znan kad, ali on (povratak) je tu, ili kako ja to volin reć – čekan prvi vlak koji mi naiđe i vraćan se. Ne razmišljan o tome oče li to bit za godinu ili za pet ali najbitnije mi je da san definitvno odlučio da se vraćan, jer ljudi tek kad odu iz Makarske vide koliko je ustvari dobro doli, a kad mislin dobro doli mislin i na one gluve, zimske misece kad nema baš ničega, ali ustvari uvik ima, pa evo i tvoj blog je dokaz da se nešto može radit i da sam možeš stvorit nešto, a kad bi svi otišli iz Makarske i ostali u Zagrebu ili šta ja znan di, pa normalno da u Makarskoj ne bi bilo ništa. Hladno Pivo je veliko, naravno da mi je drago da san i ja dio svega toga, ali jebiga kad me vuče doma. Iman sriću da mi je cura iz Makarske i nije od onih koje dođu u Zagreb i više ne žele čut za Makarsku nego je ka i ja luda za Makarskon i ona čeka „taj vlak“. Znači, nadan se da će doći taj dan kad ću Zagrebačku Pivovaru zamijenit za Arbun i Banjolu!

Makarska Team
Image Hosted by ImageShack.us





Dosadašnji Obilježeni:
- Obilježeni Prvi: Veseljko Šimić
- Obilježeni Drugi: Zoran Spajić
- Obilježeni Treći: Zvonko Alač
- Obilježeni Četvrti: Krešimir Žanetić
- Obilježeni Peti: Andjelko Erceg
- Obilježeni Šesti: Vojko Rafaneli
- Obilježeni Sedmi: Ante Granić Pančo
- Obilježeni Osmi: Ivanka Šuta
- Obilježeni Deveti: Andrija Brnić - Andrijica



Post je objavljen 11.04.2007. u 00:02 sati.