U pocetku agresije na Bosnu i Hercegovinu zivjela sam u Prijedoru u kome sam bila ocevidac stravicnih zlocina agresora JNA iz Srbije,zajedno sa domacim cetnicima.U Prijedoru sam bila sve do kraja septembra 1992.godine.Ocevidac sam brojnih ratnih zlocina,a takodjer sam preko svojih rodbinskih i prijateljskih veza saznala o mnogim zlodjelima koje je agresor na ovom podrucju pocinio.
Napad na Prijedor cetnici su otpoceli 31.V 1992.godine.Tokom napada,koji je trajao nekoliko sati,cetnici su intenzivno granatirali grad i pucali iz raznih vrsta teskog i lakog naoruzanja,poslije cega je usla njihova pjesadija i pocela izvoditi stanovnistvo iz kuca,a potom ih grupisati na odredjena mjesta.Od Srba su odvajali Bosnjake i Hrvate.Srbe su pustali da idu svojim kucama.
Mene su sa clanovima moje uze porodice odveli u zgradu banke gdje je bio sabirni punkt.Tu su nam pokupili licna dokumenta,a onda su nas sproveli do starog hotela"Balkan"u centru Prijedora.U grupi nas je bilo preko 300.Po dolasku u hotel izdvojili su sve muskarce i odveli ih u logor Omarska.U Omarsku su odveli moga oca i brata blizanca.Mene,moju majku,kao i vecinu zatocenica,u hotelu su drzali oko tri dana,nakon cega si nas pustili kucama.Dok smo bile zatocene,kuca je bila opljackana.
"NOZEVIMA JOJ UREZIVALI KRSTOVE PO TIJELU I ZNAKOVE CETIRI`S`"
U pljackanju i zlostavljanju u mom naselju ucestvovao je DANIJEL VIDAKOVIC,po zanimanju masinski tehnicar,sa jos jednim brojem cetnika koje poznajem samo po nadimcima kao sto su:ZOKA,CRNI,
TORBICA.Za vrijeme mog boravka u Prijedoru cetnici su pljackali,silovali,ubijali,te palili i rusili privatne kuce,dzamije i druge objekte.Moja majka i ja nismo smjele tih dana nikuda iz kuce.Hranu nam je davala nasa komsinica Smilja,krijuci to od drugih Srba.Od Smilje smo saznale da su Srbi silovali moju prijateljicu Nuru pocetkom juna te godine.Nuru su kuci,na ocigled njenih roditelja i komsija,silovali izvjesni SLAVKO,ZORAN,te jos petorica cetnika cija imena ni Smilji nisu bila poznata.Silovanje je,kaze,
trajalo oko sat i po.Poslije izvrsenog silovanja cetnici su se nastavili izivljavati na njoj,TAKO STO
SU JOJ NOZEVIMA UREZIVALI KRSTOVE PO TIJELU I ZNAKOVE SA CETIRI"S".
"SRBI SU RUSILI DZAMIJE U PRIJEDORU"
Pocetkom avgusta mjeseca 1992.godine,bila sam ocevidac kada je MILAN TATIC,poslovodja u"GIK Mrakovica" ubio IZETA GANICA.Ganica je Tatic ubio u Trnopolju,pored pruge,a ubistvo je izvrseno iz automatske puske.U vrijeme ovog ubistva ja sam se vracala iz Trnopolja kuci u Prijedor.Pored mene je prosao Izet i skrenuo kroz sumicu prema pruzi.Za njim se,vidjela sam,uputio Tatic.Nakon 2-3 minute cula sam pucanj iz puske.Krenula sam,nesvjesna opasnosti po sebe,u pravcu pucnja i vidjela kako Izet lezi mrtav,a Tatic se udaljava sa mjesta zlocina.
U avgustu mjesecu 1992.godine,cetnici su na dan pravoslavne slave Velikog Gospodina miniranjem srusili novu dzamiju u Prijedoru.Dzamiju su srusili oko 01 sat.POZNATO MI JE DA SU U RUSENJU DZAMIJE UCESTVOVALI SIN OSTOJE I DARINKE GRUBJESIC,ZATIM IZVJESNI DARKO...OSTOJA I DARINKA SU IMALI PRIVATNU TRGOVINSKU RADNJU U PRIJEDORU.Od posljedica rusenja dzamije zatrpani su u svojoj kuci Mejra i njen suprug.
Moja patnja i patnja moje majke otpocele su tek pocetkom septembra.Nismo znali za moga oca i brata,za svoje najmilije.Nadali smo se da su zivi,negdje u nekom od srpskih logora u okolini Prijedora.
Nismo imali ni hrane.Smilja je sve rjedje dolazila i pomagala nam.
Jedne noci u kucu su upali cetnici,naoruzani do zuba.Bilo ih je pet-sest.Bili su pijani.Pitali su moju majku gdje su nam muskarci,gdje skrivamo oruzje.Dobro su znali sta je bilo sa bratom i ocem i da nema nikakvog oruzja u nasem stanu.Majka im je rekla da nema nista,da ne zna sta joj je sa muzem i sinom,a jedan od njih,koga su oslovljavali sa OSTOJA,prisao je mojoj majci urlajuci kako ona krije bombe u njedrima.MAJKA JE UZMICALA,A ON JOJ JE RUKAMA PRVO ZGRABIO VRAT,PA ONDA STRGAO,ZGULIO PIDZAMU.Moja majka je molila da je pusti,a on je bio jos grublji.Nogom je udario majku u njen nozni clanak i oborio je na pod.Onda je pritrcao jedan krupan Srbin i svukao joj donji dio pidzame.Ostali su vikali:"SKINITE JE,HOCEMO TURKINJU GOLU!"Majka se opirala.I ja sam pocela da vristim i da dozivam komsije u pomoc,a na to mi je jedan debeli cetnik,crven u licu,udario jak samar i oborio na pod,vicuci:"PRVO CEMO STARU,PA ONDA MLADU TURKINJU.SLAST NA KRAJU!"Pokusala sam da se dignem,a on me je nogom udario u glavu i gotovo sam se onesvijestila.Cula sam majku koja se branila,borila.Cula sam hroktanje,osjetila sam smrad znojavih i prljavih cetnika.
"EVO DVIJE BOMBE U MLADE TURKINJE"
Dok je majka polumrtva lezala na podu,dvojica cetnika su mi prisli,razderali bluzu na meni i povikali:"EVO BOMBI,EVO DVIJE BOMBE U MLADJE TURKINJE!"Otimala sam se i plakala,skupljala noge,ali nisam imala snage jer su me dvojica uhvatili za noge,a treci mi je drzao ruke.
Jedan od cetnika nozem mi je rasparao gacice i posjekao me.Vikao je:"EVO NEVINE TURKINJE,EVO SRETNICE STO CE JOJ VOJVODIN SIN BITI PRVI,STO CE VOJVODI RODITI UNUKA!"Bila sam potpuno malaksala,izgubila se.Sve je licilo na ruzan san,na nocnu moru.Polumrtva,polusvjesna,izudarana,
obamrla,ne znam koliko me je silovalo.Dosla sam sebi kada su se vrata zalupila...Majka je lezela pored mene na podu,zena sa skoro 50 godina.Ja se nisam mogla ni pomjeriti.Sva sam bila u krvi.Ispred kuce je nocnu tisinu jezivo parala cetnicka pjesma:"KO CE DRUGI,JA CU PRVI,DA PIJEMO TURSKE KRVI".
Do polovine oktobra 1992.godine,jos su tri puta dolazili njih 4-5 i silovali nas gladne,iscrpljene...
Dana 19.oktobra 1992.godine,nasa komsinica Smilja uspjela je izmoliti svog rodjaka,CETNIKA ACU,da nas odvede u bolnicu u Prijedoru,doktoru na pregled.Aco je trazio da mu damo 200 njemackih maraka.Mi smo imali u kuci upravo toliko i to Smilji rekle.U bolnici smo ostale 6 dana,onda je u sobu usao direktor bolnice,dr Milan Kovacevic sa dvojicom cetnika i rekao da nas voze prema Gradisci.
Dana 26.oktobra 1992.godine,u Novoj Gradisci su nas predali Marticevim cetnicima,a ovi zatim vojnicima UN-a koji su nas sproveli u Zagreb.U Zagrebu nas je prihvatila Islamska zajednica Hrvatske i Bosnjaci koji tamo zive.Uz njihovu pomoc i pomoc Islamske zajednice u Zagrebu otisle smo u Kanadu.
Post je objavljen 10.04.2007. u 14:05 sati.