Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/darklabel

Marketing

nedovršena slika


...
Pa evo, napokon jedan post koji ne pišem u toliko velikom razmaku od predhodnog kako to obično činim, tako da ovaj put ono tipično '' Evo napokon novi post...'' gotovo da i mogu izostaviti...
Zapravo, doista ne znam što napisati ovog puta... Nekim sam svojim poznanicima već rekla kao ću napisati post o nihilizmu i dekadenciji, ali nekako nemam inspiracije za tu temu... Započela sam pisati o dekadenciji, no onda sam zalutala među nekave teme koje se s dekadencijom mogu povezati jedino ako imate doista bujnu maštu =)

Pronašla sam neki svoj stari tekst, jedan od onih kada vam jednostavno navire inspiracija, te se manifestira kao gomila riječi koje ne uspjevate povezati u smislenu cjelinu, pa ih jednostavno pretočite na papir bez ikakvog reda i discipline... To je jedan tekst bez ikakve književne i stilske vrijenosti, no s mnogo emocija. Čak je i sama tema, koja gotovo da uopće nije određena, prilično nevažna i nejasna...
Sjećam se kako mi je jedna profesorica rekla kako će nam naši stari (likovni) radovi biti jako ispirativni za kreiranje budućih radova. Što se mene tiče ta se torija još nije potvrdila kroz bilo koji oblik likovnosti, ali definitivno funkcionira s mojim starim tekstovima. Koji su doduše loši, ali iznenađujuće inspirativni... I tako sam taj svoj stari tekst pomalo izmjenila (koliko je to bilo moguće) i odlučila ga objaviti...

________________________

On je proždirać budućnosti zasljepljen taštinom vlasitog postojanja, griješni svodnik prikrivenih pogleda, sluga vlastitog ponosa.
Prvi u redu beznadnih, bestidni vođa na potpunom putu do dna, mrzitelj svega drugačjega, uvijek prisutna tamna strana s druge strane zrcala.
Neodoljivi plačenik usamljenih uzdaha, nasmješeni princ tame - silueta iza svakog ružnog sna.
Čudovišno ponosan na bezkompromisnost svog zla. U svojoj veličanstvenoj zlobi razlog je svih vaših najluđih nadanja...

On je laž u svojoj najljepšoj formi, sumanuti bljesak neutemeljenih osmjeha, zvijer iza krinke ljupkog pogleda, iskvarena opna staklenastih sjećanja, noćni jahač kroz šumu vaših neiskrenih kajanja, kralj lažnog divljenja, anđeo vrijedan umiranja, krvnik djevičanskih maštanja...

On je lik bez tijela, oblika i volumena, on je lice u umu svakoga od nas.
Sa crnim, staklenastim ili zelenim očima – on je čežnja koja nikad neće biti ispunjena, plamen dvilje mašte ništa manje stvaran zbog činjenice da je tek iluzija...
____________________

Inače, naslov ovog posta može se primjeniti i u mom svakodnevnom životu. Naime, trenutno slikam kopiju jedne El Greco-ve slike (Fray Felix Hortensio Paravicino) i nikako oda je dovršim. Izrađujem je u jednoj prilično zahtjevnoj tehnici (uljane boje, naravno na platnu) s kojom nemam još toliko iskustva, mada sam za sada relativno zadovoljna ishodom... Također sam se posvetila crtanju jednog hiper-realističkog (fotografskog) portreta, koji samo što nije gotov =)
I tako, moja se inspiracija u posljednje vrijeme uglavnom kreče u likovnim sferama...

KK

I mislim da bi trenutno to bilo sve što imam za reči... te mi ostaje jednino nada kako ću sljedeći put napisati post s ponešto više inspiracije i kreativnosti =)

A do tad...

Arrivederci!


Post je objavljen 10.04.2007. u 13:36 sati.