Za mene večeras budi more,
ja postati ću rijeka;
u Tvoje dubine uliti se
stapajući se s Tobom.
Pomiješati sa Tvojim valima
sve ću svoje virove i brzake,
zaploviti Tvojim strujama
hladnim, nemirnim,
pa budimo snaga
što udara u hridi i lomi ih
bez milosti.
Za mene večeras budi nebo,
ja oblak ću biti;
u Tvoje ću visine popeti se
plešući na vjetru.
Uzmi od mene sve boje,
sve nevere u meni skrivene,
raširi, rasprostri me dahom
topline i nježnosti,
pa budimo vječnost
što ostaje ucrtana u ljepoti
rumenog sutona.
Za mene večeras budi ljubav,
ja ljubav već jesam;
urezana na Tvojim usnama,
vezana okovima želje,
zarobljena samoćom
kojom Ti pripadam.
Post je objavljen 12.04.2007. u 07:04 sati.