Ove smo godine dragi i ja Uskrsne blagdane proveli kod njegovih na jednom od naših srednjodalmatinskih otoka. Velika mi je želja bila sudjelovati u procesiji "za Križen", jednom od najzanimljivijih i najdojmljivijih običaja na tom otoku, poznatom i izvan otoka, koji potječe još iz 16. st. i održava se svake godine bez prekida. Procesija se odvija u noći sa Velikog četvrtka na Veliki petak, traje cijelu noć, propješači se oko 25 km i odvija se u krugu šest župa, na način da iz svake župe procesija sa križem kreće u isto vrijeme i kreću se u smjeru kazaljke na satu pazeći da se križevi ne sretnu, što bi, po narodnom vjerovanju, predstavljalo veliku nesreću. Procesiju predvodi odabrani križonoša, neki od njih sudjeluju čak i bosonogi ili samo u čarapama, a biti križonoša predstavlja veliku čast u narodu i ljudi čekaju po 10-ak ili 20-ak godina da dođu na svoj red nošenja križa. Ono što je zanimljivo u toj procesiji jest da svećenici NE sudjeluju, sudjeluje samo narod, dok svećenici procesiju i hodočasnike samo dočekuju pred crkvom i potom je otpraćaju. U svakoj od crkvi tih šest župa pjeva se Gospin plač, što je bilo jako dojmljivo i posebno, naročito nama koji nismo s tog otoka. Mještanima je procesija gotovo obvezna, ona je dio njih, njihovog života, nešto urođeno i nešto što se podrazumjeva. Na nas ostale koji sudjelujemo u toj procesiji i koji vjerujemo u to čega smo dio, procesija ostavlja dubok trag. Barem je meni ostavila takav trag.
Ja sam čitavo vrijeme samo gledala križonošu i strepila hoće li izdržati do kraja. Izdržao je, nije niti jednom predao križ nekom drugom da ga ponese. Meni je bilo teško i samo pješačenje, a gledajući njega, bosonogog, s križem od nekih 15 – 20 kg kako predvodi nas ostale cijelu noć, 25 km… ne znam, gledajući tako nešto, a pogotovo sudjelujući u tako nečem, čovjeka mora nešto "štrecnuti" oko srca.
Procesija je trajala od 21,30 navečer i završila tek oko 7,00 sati ujutro na Veliki petak. Pred kraj sam već spavala na nogama, no nisam odustala. Sutradan su svi susjedi od mog dragog sve nešto propitkivali i strašno ih je zanimalo je li ona "mala furešta izdržala cilu noć".
E, pa je, mala furešta je izdržala cilu noć, a da je tribalo pješačila bi i dalje… pa makar četveronoške… !!!
Post je objavljen 10.04.2007. u 10:53 sati.