Zora novog svjetla
tako si odredio
i tako si htio
zašto nisam naučila
putovati tvojim putovima
ili nisam mogla ili nisam htjela
sramota je odavno
prekrila moje lice
nedokučiva je tvoja ljepota i čar
i zahvaljujem ti što si postojao
sagibam se
želim ponovo biti
tvoja blaga i nježna družica
izručujem ti svu svoju ljubav
i ništa ne sakrivam u svojoj savjesti
reci mi što moram znati
i koliko sam velika u tvojim očima
jer tako me nemoć danima obuzima
tražim lijek za svoje izgubljeno srce
ni solsticij kao ni ekvinocij
ne obećava ulazak u novo doba
jer u samotnom tijelu ćutim tvoje snove
kao okrepu nad dobrim djelima
ali ne znam kojim
trčim li putevima
koje ti ucrtavaš
što sam učinila svojim grijesima
rađa li se u meni nada opraštanja
ili vremenska utjeha
trebam li se čuvati same sebe
tamjan i pomazanje
za koga tako želim živjeti i biti
ne shvaćam da moje duhovno oružje zatajuje
ja koja zbog tebe vrijeme zaustaviti mogu
savjetujem ti
kupi uncu zlata od mene satkanu
u svaku stanicu moga bića
koje diše samo za tebe
opet puše vjetar tvoje nestalnosti
kako da ga zaustavim
razum mi je slab ali vjera jaka
želim slobodno letjeti
ponudi mi svoja krila to mi ipak duguješ
poletjet ću i počivati
Post je objavljen 20.05.2007. u 18:42 sati.