Znam, Uskrs je, svi ste sretni, veseli, doma s familijom, a ja bi najradije spakirala prtljagu u odputovala na pusti otok do kraja života. Pošto sam ateist to neko blagdansko ozračje ne doživljavam kao nešt extra, pa su sukobi s mojom starom koja je veliki vjernik započeli još od prošlog tjedna. Mrzim te pripreme koje traju 3 dana prije, barem je tak kod mene doma, ubija me to kaj radim ko služavka da bi 2 dana poslije toga bila krepana. Doma sam sa strcima od srijede i sad svečano objavljujem da sam psihički i fizički na rubu snaga i živaca.... pustite me da vrištim..... ja jednostavno s njima ne mogu, mi se jednostavno ne slažemo jer su oni 1400 godina iza svog vremena!!!! Nisam pušila od srijede jer mi stari nezna da pušim, a već sam tak živčana i nervozna da pijem pol litra kave dnevno i žvačem paket žvakača, jučer sam uspjela otić van na kavu i odmah odjurila na benzinsku po cigarete i popušila pol kutije u pola sata. Tješim se da su još samo sutra doma... E da nebi bilo dobro da se kojim slučanjem u mojem životu ne desi još nešto... jučer sam se srela sa oba bivša, od kojih me je jedan ponovno pozvao na kavu, ali NO WAY nema šanse, niti pod razno. E da još nekaj, shvatila sam da se u poslijednje vrijeme nekak često sjetim svog trećeg bivšeg, malo prečesto, kad se samo sjetim kak je to komplicirano bilo. Kad smo se upoznali on je nedavno prekinuo sa bivšom, a meni je to bila samo avantura, al ja ( koja ne vjeruje u pojmove zaljubiti se i voljeti ) se zaljubila, i to u frajera koji ju nije doživljaval pol posto. Ja sam bila ta koja je prekinula jer sam shvatila da mu nije stalo,a meni će samo s vremenom biti gorje. Al to je uvijek tak u životu, uvijek voliš premda znaš da ga nikad nečeš imati. Mi ljudi smo komplicirana vrsta, što je prema nama netko gorji to ga mi više želimo...
Post je objavljen 08.04.2007. u 21:53 sati.