Marketing
zašto neuronitis??
Vjerojatno se pitate čemu ovo čudno, zapravo, sasvim ne uobičajeno ime. Za mene je bilo potpuno nepoznato, sve dok me jednog dana nije čopilo, zapravo sasvim ne uobičajeno. Nalazim to nekim svojim zaštitnim znakom. Budući da se volim isticati, ovo mi je idealna prilika, pa eto makar ovime- čudnim imenom sa još čudnijim razlogom.
Vjerujte mi, mnogo puta sam prepravljala i brisala tekst nebi li moj prvi post bio, onako, zanimljiv. Zbilja ne nalazim ni malo zanimljivim da pričam o sebi. Blog će posjetiti troje, četvero ljudi koji me dobro znaju, nakon što ih ja natjeram, nebi li se i sami uvjerili da je totalno sranje. Valjda treba vremena da se ufuram u film.
Meni je jedino drago da je moj blog moj I da je roze boje. Bez roze boje nebih ni otvorila. eto o čemu ja sve mogu pričati, I to satima bih mogla raspravljati koja nijansa roze boje je po mom izboru najljepša, naravno, izdvojila bih I one koje su mi najljepše nakon najljepše I koja mi nijansa najbolje stoji. Roza boja je vesela I pozitivno djeluje na ljude, a ja ne volim crnjake pa volim ljude koji smatraju da je roza lijepa boja, bez obzira kojem spolu pripadaju.
Sad mogu nastaviti o pozitivnim I vedrim ljudima. Njih najviše volim. Moš’ bit’ ne znam kak’ ružan, ali ako si zakon onda si zakon! Možda ružan, ali zakon! nema ništa bolje od smijeha, meni pomaže da moj trbuščić koliko- toliko pristojno izgleda. U svakoj situaciji se smijati (osim na pogrebima I kad ti roditelji bokvicu drže- ne ispadne dobro). Meni smijeh uljepša dan, bar si tako ja zabrijem. Volim čak I kad plačem od smijeha iako sva šminka ode k vragu, ali isplati se… Biti ružan za trenutak smijeha.
Uopće se neću truditi da sad ja tu nešto super fora zanimljivo I pametno pišem (da neke ne iznenadim) pisat ću kako pričam (ovdje ne smetam nikome da dođe do riječi).
A pravopis… To ostavljam budalama da gledaju, ja ovo nazivam umjetnošću, poput grude u susjedovom prozoru (to je tek tako sada upalo).
Nakon svega, kad ovo upogledam ovako odjednom, mogu reći da sam zbilja zadovoljna obavljenim. Baš ovako bi zvučao jedan moj razgovor u trenutku inspiracije- nepovezano, nezaustavljivo I u jednom dahu bez previše stanki.
E Prolaze tri klinca, jedan od sedam, jedan od pet i jedan od tri godine, pa naiđu na čopor pasa oko kuje.
-Vidi psića, kaže mali od sedam, kako se ljepo igraju.
-Da jebu se, kaze mali od pet.
-I to s guza, pojasni mali od tri.
Post je objavljen 06.04.2007. u 21:14 sati.