Marketing
I časne psuju! ;)
Često kada mi se dogodi nešto ne baš dobro i kada se osjećam stvarno jadno uvijek mi netko kaže, misleći da će me utješiti, onu poznatu rečenicu: "S vremenom će ti biti lakše, vrijeme sve liječi". U tim trenucima stvarno mrzim tu rečenicu 
jer u nju u tada ne vjerujem. A onda, nakon nekog vremena, shvatim koliko je to istinito, koliko to nešto prestane imati smisao kao nekada. 
Smiješni su mi ti svi osjećaji koji imamo u sebi. Pojave se kada se najmanje nadaš, iznenade te, znaju neke stvari kojih nisi ni svjestan…
Ma sve je čudno, cijeli život je čudan. Iako ja to sve volim. 
Volim što sve uvijek ima svoj sretan završetak. Ako si dobro razmislite, čak i ono što je kao grozno završilo opet je imalo svoj sretan završetak. Što god grozno da ti se dogodilo još si tu, držiš se, živiš, ideš dalje, doživljavaš nešto novo, lijepo…
Danas sam se sjetila jedne svoje "prijateljice". Osobe koja ni ne zaslužuje da je se sjetim. Ali, opet, činjenica je da sam vrlo glupa što se nekih osoba tiče. Priznajem da ne znam baš procijeniti osobu, da nekako previše vjerujem ljudima i onda tko mi je kriv zbog svega što je bilo. Barem bi mogla napisati knjigu: "Što sve osobe za koje misliš da su prijatelji mogu". Ali, opet, s druge strane imam neke prijatelje koji su mi milijun puta pokazali koliko me vole, koji uvijek znaju naći pravu stvar da me oraspolože, koji su tu za mene kada imam bilo kakve probleme, koji se zajedno sa mnom smiju, vjeruju mi… Takve osobe ja volim, za njih ću učiniti uvijek apsolutno sve što mogu, za njih ću uvijek biti tu kada treba… Nije fer da nekoga izdvojim ali bitno je da ja znam koji su to.
Još koji dan pa ulazim u vlak i krećemo za Budimpeštu.
Jedva čekam, iako ja ne bi bila ja kada ne bi imala putnu groznicu. Već sam si, naravno, skoro sve spakirala i do ulaska u vlak moram trpjeti mamino prigovaranje o tome kako ne može skužiti što će mi toliko stvari.
A obožavam se pakirati. Na kraju imam osjećaj kao da sam bila u shoppingu. Otkrijem toliko novih (tj. starih) stvari koje sam i zaboravila da imam.
Bila sam nedavno u shoppingu sa sestrom. Neću nabrajati što smo sve kupile ipak smo mi obje shoppingholičarke pa nema smisla 
ali ostala sam zaprepaštena sa nekim stvarima. Sada se kao trude da bude što manje anoreksije i bulimije ali, ljudi moji, dok je onakvih uskih majica što se i lutkama vidi salo od toga ništa.
Ovaj vikend je bilo zakon raditi promociju. Priznajem da smo opet umirale od dosade (opet sam čitala horoskope iz svih živih novina) ali bilo je toliko smiješnih stvari da su uljepšale cijelu situaciju. Danas mi je najkomičnija bila jedna časna sestra koja je samom svojom pojavom smiješna. Ali, kada je prošla kraj nas i rekla: "Isuse, popizdit ću!" mi smo umrle od smijeha.
Danas idem na rođendan kod prijatelja. Možda bi se moglo dogoditi da Petra i ja budemo jedne od rijetkih cura tamo, možda čak i jednine. Ne zvuči loše ali…
Svima želim sretan Uskrs!
I kako mi Petra uvijek govori kako je uopće ne spominjem evo ovo je pjesma samo za nju (tj. za nas dvije).
Post je objavljen 07.04.2007. u 18:27 sati.