Vidjela sam jednu od onih mracnih slicica i pala mi pricica na pamet. Ovo je prva verzija i još ću je korigirati ali moram objavit nesto..pa eto..
Probudila sam se na nekom čudnom mjestu. Nisam znala kako sam tamo dospjela..zašto sam tu, i gdje sam to uopće? A sve je bilo tako čudno. To mjesto, nekako mi je bilo poznato…Kuća preda mnom, kao da sam ju već vidjela. Krenula sam unutra..Osjećala sam se tako lagano, kao da lebdim…Rukama sam dotaknula lice i osjetila hladnoću.. Primijetila sam da krvarim..Hodajući sam ostavljala kapljice krvi. Nisam mogla pronaći ranu jer me nigdje me nije boljelo. Počelo me biti strah ovoga mjesta. Trnci su mi proletjeli tijelom, kao da je nešto prošlo kroz mene. A onda najednom, vrisak. Dolazi odozgor. Netko je tamo. Dvoumila sam se, popeti se stepenicama ili se okrenuti i početi trčati. Ravno, bez stajanja..Nešto me je vuklo gore. U zraku se osjećao strah, napetost. Nedorečen vrisak. Čula sam glasan plač..iz sobe pokraj. Ušla sam i primijetila da netko leži na podu..Jedna djevojka je plakala. I onda sam vidjela nju. Djevojku duge crne kose… čije je tijelo ležalo na podu .Nepomično, hladno. Mrtvo. Njezino lice izgledalo mi je tako poznato. Ali nisam je mogla smjestiti nigdje...Razbarušena kosa, krv i suze davali su sklad..savršenstvo mira. Izgledala je nevino, čisto. Slobodno. Pronašla je svoj mir. Osoba kraj nje okrenula se i pogledala ravno u mene, kao da me čula, osjetila. No njezin pogled je prošao kroz mene, kao da nisam tamo.. Očajnički je plakala za djevojkom koja je ležala prerezanih vena. Njih dvije, kao da ih odnekud znam. Djevojka duge crne kose još je ležala bez trunke života.….. Prijateljica je i dalje gajila nade da će se svaki tren probuditi, da je to sve san..Zašto ona? Procijedila je. U očima sam joj vidjela nemoć, nemir koji je neslavnim ,kukavičkim činom poklonila mrtva prijateljica. Zar je mogla biti tako sebična..ostaviti me samu..kako se usudila...??. Spokoj i tuga miješali su se u mraku..Prostoriju je prodorno obuzeo zvuk sirene. Pomoć je dolazila..prekasno. Najednom sam se počela osjećati tako tužno, suze su mi išle na oči. Crvene suze. Pružila sam ruku da se pridržim za vrata i uočila dugu , usku porezotinu na ruci. Ulazak bolničara….Prekasno je za nju, za mene….Moj odraz u ogledalu počeo je blijediti. Moja duga crna kosa prekrila mi je lice…
pročitala sam da svatko pri smrti postane lakši za 21 gram.
evo specijalno za dariju i weky..beeeeeelj..salim se ..luv ja....biliv it or nat...
ps.gle kako je ovaj stih preeeedobar-I'm so ugly, but that's okay, 'cause so are you ...
pozz..
Post je objavljen 06.04.2007. u 20:44 sati.