Ljubav Ne Štedi Ni Nevine...
Djevojčice su joj predstavljale najveću smetnju dosada. No, nije ih mogla ubiti. Bile su tako male i bespomoćne. Nisu bile krive za njene probleme. Ali nije vidjela drugi izlaz. Htjela ga je samo za sebe čak i pod cijenu dva mala nevina života.
Nije znala kako bi ih se riješila. Nijedan joj se plan nije činio dovoljno dobar. Trebala je biti opreznija nego ikada. Dodatni je problem bio to što je gradom kružila glasina o serijskom ubojici, a pošto je barunova supruga već nastradala, njegova je vila bila pod posebnim nadzorom.
Napokon se odlučila nekako ušuljati u vilu i oteti djevojčice. Nadala se da ih neće trebati ubiti jer to je bilo nešto što nikako nije željela. No, ako neće imati izbora, to joj neće predstavljati problem.
Te je večeri došla pred njegovu vilu. Bila je okružena čuvarima. Dok se pokušavala provući ispod ograde, nešto ju je zgrabilo za nogu. Bio je to jedan od čuvara. Nije mogla dopustiti da ju netko vidi, to bi sve upropastilo. Kroz otvor ograde je provukla ruku i zabila kuku između očiju. Jednim mu je jakim udarcem probola mozak, a on se na mjestu srušio mrtav.
Ponovno se po trijemu popela do sobe djevojčica. Svaka je spokojno spavala u svom krevetu. Znala je da je dovoljan jedan lagani udarac po zatiljku kako bi izgubile svijest. Manju je udarila prvu. Djevojčica se nije ni trgnula. Starija je čula udarac i počela dozivati oca. Na vrijeme je i nju udarila kako ne bi sve upropastila. Natovarila ih je na leđa i odnijela van. Prošle su pored mrtvog čuvara, kada su se začuli trčeći koraci. Počela je trčati s djevojčicama na leđima. Nakon nekog vremena trčanja umorila se i stigla do mosta. Nije znala što će učiniti s djevojčicama. Nije ih željela ubiti. No, morala je. Stavila ih je u poveću vreću u koju je istovremeno natovarila jedno 20 kilograma kamenja. Vreću je bacila u rijeku što je tekla ispod mosta.
Najednom je začula duboki muški glas... To je bio on...
Post je objavljen 23.04.2007. u 10:08 sati.