Marketing
bas me briga
Nemam sto za reci niti pisati.
Ako se nesto i dogodilo - ja to ne znam. Niti sam dozivjela.
Uskrs ce - to mi je mama rekla, a i na poslu se svi nesto komesaju. Ma bas me briga?
D ce doci na obiteljski rucak u nedjelju - prvi put - red za strljanje - trebala bih biti bar malo nervozna ili uzbudjena, ali ni to me nije izbacilo (sto je i meni samoj tesko za povjerovat)?
Nemam ni lipe u dzepu - da trebam maramice ne bih ih mogla kupiti. I bas me briga?
Samo cekam onaj trenutak-jos uvijek. Otupila sam od cekanja - to vidim. Znala sam da moram biti strpljiva. I jesam, mozda malo i previse. Ravnodusna prema svemu ostalom sto se dogadja oko mene i meni samoj. Nista me ne dize, nista me ne spusta, ne tjera ni na smijeh ni na ljutnju. Ravna, prazna i nezainteresirana. Hipnotizirana trenutkom u skoroj buducnosti.
Svaki dan ista spranca dana-i bolje da je tako sada. Ne zelim da me nesto izbaci iz mog zen-budistichkog smirenog stanja svijesti. Ako me izbaci znam da cu poludjeti od ocekivanja i nestrpljenja jer to sam prava ja. Uopce nemam pojma kako sam se dovela do ovakvog stanja. Ali, bas me briga! :)
Samo sto me drugi cudno gledaju - nisu navikli na ovo moje ja. NIsam ni ja-al kao sto rekoh, bas me briga.
Znam kad cu se resetirati
Post je objavljen 05.04.2007. u 12:29 sati.