SVETA BRIGITA ŠVEDSKA - štovateljica Isusove muke (1302.-1373.)
Premda vrijeme "irreparabile fugit" (nenadoknadivo bježi), nisam zaboravio obećanje dano našoj Brigiti da ću jedan post posvetiti njezinoj svetoj Imenjakinji. Činim to sada (posluživši se djelom p. Josipa Antolovića: DUHOVNI VELIKANI - Sveci Katoličke crkve), uvjeren da se ovim prilogom više od Brigite (koja je već mnogo pročitala) mogu okoristiti drugi naši "župljani" koji tu sveticu nisu dosad imali prigodu bolje upoznati. A zašto baš u Velikom tjednu, premda se Sv. Brigita slavi 23. srpnja - vjerujem da će iz priloga biti jasno, kao što je istaknuto već u naslovu!
Želim naglasiti da život Sv. Brigite ne samo da odražava veličinu kršćanske žene, nego također pokazuje primjer istinskog "kršćanskog feminizma" - u kojem posebno do izražaja dolazi uspješno spajanje karijere i obitelji - zamislite, već u 14. stoljeću! Dakle u famoznom "mračnom srednjem vijeku"! (Naravno, nismo naivni, znademo da ga neki upravo zbog mnoštva svijetlih likova i osobnosti kakva je i Brigita, smatraju "mračnim". Ali to su neizlječivi slučajevi na kojima se ne treba zaustavljati, bez obzira što moćnom propagandom već stoljećima ponavljaju šuplje mantre svoje "prosvijećene" ideologije.)
Najprije valja istaknuti da je Brigita za povijest svoje domovine Švedske ono što je Jeanne d'Arc za povijest Francuske, Sv. Klara za povijest Italije te za hrvatsku povijest dobra kraljica Jelena iz Solina i posljednja bosanska kraljica Katarina Kotromanić Kosača. Te su velike žene ne samo povijesne ličnosti, već i trajno žive legende svojih naroda. (Nažalost, naše se novije generacije ne mogu pohvaliti da ih dobro poznaju, kao što drugi narodi poznaju svoje velikane!).
Njihova je duhovna ljepota neprestano trajno nadahnuće za svakoga tko je otvoren prema istinskim vrijednostima. To je važno uočiti naročito danas kad nam danonoćna bubnjarska propaganda svim medijima želi silom nametnuti nešto drugo. Već samo to nametanje jasno govori da nije riječ o pravim vrijednostima, jer vrednotama i veličinama nije potrebna bučna reklama, one osvajaju svojom težinom i sadržajnošću, tajanstvenom ljepotom što je neprestano ižaruju.
Brigita se rodila oko g. 1302. u odličnoj švedskoj obitelji u Finstadu kod Upsale. Kad joj je bilo deset godina slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj, koja je na nju silno djelovala i pod njezinim je dojmom, tako reći, ostala cijeloga života. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se raspeti Gospodin i pozvao je na trajno razmatranje svoje muke. Ona se tome pozivu odazvala, pogotovo kad je godinu dana kasnije izgubila dragu majku.
Do svoje udaje već u 14. godini živjela je tri godine kod svoje tetke, odijeljena od oca i svoje obitelji, što joj je bilo veoma teško. U takvom stanju sve više se sjedinjavala s Kristom, "čovjekom boli", pa je iz toga upoznala povezanost između grijeha i poniženja u čovjeku s jedne strane te pomirenja i milosti u Kristu s druge strane.
Po očevoj volji udala se veoma mlada za Ulfa Gudmarssona. Rodila je osmero djece, postavši uzornom suprugom i majkom. U braku je poput "jake žene" iz Biblije provela 28 godina. Imala je sreću da je i njezin muž bio dobar čovjek, po naravi blag te bogobojazan.
Brigita je svoju djecu veoma dobro odgojila. U jednom viđenju rekla joj je Blažena Gospa: "Nastoj oko toga da tvoja djeca postanu i moja!" Ona je tu preporuku savršeno ispunila tako da je u jednom spisu zavrijedila ovu pohvalu: "Brigita je iz Švedske imala četvero muške i četvero ženske djece, i sve ih je imala svete."
Brigita je bila srce i duša brojne obitelji, velike kuće s brojnom služinčadi te bogatog imanja. Na sve je stigla, za sve se brinula, ali je našla vremena i za molitvu i omiljelo razmatranje Kristove muke. Da se što više suobliči s Kristom patnikom, činila je velike pokore, mnogo postila, a osobito strogo u korizmi. Uz to je vršila i mnoga djela milosrđa za siromašne, bolesne, patnike, pale djevojke.
Nakon suprugove smrti Brigita je sve više ulazila u javni život Crkve i Europe svoga vremena. (Tko će današnjim feministicama objasniti tu "drskost" i takvu žensku emancipaciju, za koju misle da su je one izmislile?)! Brigita je više puta među zavađenim kraljevima izvršila mirotvornu posredničku ulogu, zauzimala se za povratak papa iz Avignona u Rim, za poboljšanje ćudorednoga života biskupâ i svećenikâ. Kad je došla u Rim nije potražila neku luksuznu vilu, nego je godinama stanovala u jednoj kući na Piazza Farnese. Mnogo se brinula za hodočasnike što su dolazili u Rim s europskog Sjevera. Skrbila je ne samo za njihov smještaj, već još više da im svećenici njihovim jezikom pružaju vjerske usluge, osobito propovijedanjem i ispovijedanjem.
Svetica se također trajno bavila mišlju o osnutku Otkupiteljeva reda. Poticaj za to dolazio joj je od samoga Spasitelja. Tu će zamisao ostvariti njezina kćerka Katarina te uz odobrenje pape Urbana V. u Vadsteni osnovati slavni samostan od dva dijela: za muškarce i za žene.
Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće u Svetu zemlju. U svibnju je stigla pred Jafu gdje se brod nasukao, ali se nijednom putniku nije ništa dogodilo. U Jeruzalem je prispjela 13. svibnja. Ondje se nastanila u franjevačkom svratištu za hodočasnike. U Isusovoj je domovini ostala četiri i pol mjeseca. Imala je u programu pohoditi mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti.
Nalazeći se u bazilici Svetoga groba i moleći se, vidjela je u duhu cijelu Isusovu muku. Posjetila je i Betlehem, mjesto Isusova rođenja. Kad je bila u blizini Getsemanija na grobu Majke Božje, primila je objave o Marijinu životu i njezinu slavnom uznesenju na nebo. Druge manje objave primila je u dvorani Posljednje večere, na Maslinskoj gori i na Jordanu.
U Svetoj zemlji kao majka doživjela je veliku radost i utjehu jer su franjevci samostana na brdu Sionu njezina sina Birgera posvetili za viteza Svetoga groba. Sv. Brigita je u prisutnosti svoje kćerke Katarine i svoga ispovjednika umrla u Rimu 23. srpnja godine 1373. Njezini zemni ostaci preneseni su u Švedsku te ondje sahranjeni u crkvi u Vadsteni.
Sv. Brigita je u katoličkom svijetu postala slavna još i po svojim spisima koji su sakupljeni u jedan svezak i nose naslov "Objave". Oni su trajni mistički i literarni spomenik po kojima je svetica ušla u povijest "kao Božji apostol i prorok", kao "vidjelica i mističarka Sjevera".
"Objave" Sv. Brigite stručnjaci smatraju pravim književnim i mističnim remek-djelom, jer su pisane živim, slikovitim, kojiput i dramatskim stilom. To je djelo puno poezije pa je kadro očarati i najprofinjenije književne sladokusce. Pisano je latinskim jezikom, ne doduše klasičnim, ali unatoč tome dostojanstvenim. Kao ideje vodilje u tom djelu dolaze do izražaja misli o Božjem gospodstvu, njegovoj pravednosti, ali s kojom je uvijek povezano njegovo preobilno milosrde.
"Objave" izražavaju na osebujan način velike srednjovjekovne pobožnosti, osobito onu prema Kristovu čovještvu i Presvetoj Djevici. Sv. Brigita veliča Marijino Bezgrješno začeće. Od svetaca slavi Sv. Josipa i one svete kojih je svetišta kao pobožna hodočasnica pohodila, osobito ono Sv. Jakova u Compostelli (u Španjolskoj). Mnogo govori i o anđelima, osobito o čuvarima. Katolici su uvijek mnogo držali do spisa Sv. Brigite jer smatraju da su oni štivo što je kadro čovjeka uzdignuti i dušu mu ojačati.
Tko ima posebne duhovne receptore, iz sljedećih navoda može barem malo osjetiti dah Brigitinih spisa:
"Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste! Ti si svojom dragocjenom krvlju i svetom smrću otkupio duše i ponovno ih milosrdno iz progonstva priveo u vječni život.
Blagoslovljen budi, Gospodine moj Isuse Kriste! Ti si radi našega spasenja dao da ti koplje probode bok i srce. Obilato si iz tog boka prolio krv i vodu da bi nas otkupio.
Slava ti, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si htio da tvoji prijatelji skinu s križa tvoje blagoslovljeno tijelo i da ga polože u ruke tvoje preblage majke, da bi ga ona umotala u platno i sahranila u grob. Slava ti što si dopustio da ga ondje čuvaju vojnici.
Vječna ti hvala, Gospodine moj Isuse Kriste, jer si trećeg dana uskrsnuo i živ se pokazao onima kojima ti se svidjelo. Nakon četrdeset dana uzašao si na nebo, dok su to mnogi promatrali. Ti si časno smjestio svoje prijatelje koje si oslobodio iz podzemlja.
Nek ti je vječna dika i slava, Gospodine Isuse Kriste, jer si poslao Duha Svetoga u srca učenika i povećao u njihovim dušama neizmjernu božansku ljubav."
PS: Vjerojatno će Brigitin "rukopis" nekome izgledati prejednostavan, zato valja napomenuti da se veličina - poglavito evanđeoska - ogleda upravo u malenosti i jednostavnosti. Stoga i u ovom slučaju, posebno kad je o takvim veličinama riječ, treba ponoviti Isusove riječi: "Tko ima uši da čuje, neka čuje! Tko može shvatiti, neka shvati!" Svakako, očito je da Sv. Brigita i poslije sedam stoljeća može i suvremenoj ženi na početku 21. stoljeća biti poticaj na nasljedovanje i uzor za samoostvarenje!
Post je objavljen 05.04.2007. u 00:06 sati.