Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cimeraj

Marketing

Otišo' si, sarmu probo nisi....



PIŠE: Slavonac jedini (Pumba)

I mislio sam se da je došlo do nekakvih radikalnih promjena kada sam se prije par dana vratio kući u svojoj sobi na stolu zatekao bocu rakije dotad neviđenu prije u stanu.
Onda sam si otišao skuvat kavu (ili ispeć kako je kome drago), pa kad sam vidio da nema kazetofona u kuhinji pomislio sam na najgore. Opljačkani smo!
Iako je konfuteralo bilo i dalje u stanu, pomislio sam da se radi o najnovijoj sarajevskoj bandi koja krade kuhinjske kazetofone.
Srećom vidio sam da su ostavili "Celovečerni the Kid" i "Tutti-fruti", dvije najbitinije kazete pa nisam pravio preveliku paniku.
U napadu ipak ono malo panike počeo sam pregledavati po kući da vidim fali li nam još stvari. Meni nije falila ni jedna stvar, čak sam uspio nać i par muških hulahopki za koje sam mislio da sam ih zagubio ili da su mi ukradene još od prije.
Međutim, kad sam ušao u cimerovu sobu umalo da me ne pukne hercšlog.
Sve cimerove stvari fale. Njegov TV, njegova odijela... čak i njegova posteljina.

Sjeo sam u kuhinju i razmišljao kako ću priopčiti cimeru tužnu vijest da mu je sva imovina okradena.
Pokipila mi je kava po štednjaku.
Kada zazvoni telefon - cimer - i to Ramac Drugi.
Javio sam se.
Kaže on meni - cimeru odselio sam se. Ona boca rakije je sada tvoja. Nisam više mogao trpiti vaše nelegalne radnje u stanu koje bih morao prijaviti na poslu pa sam se odselio. Zbogom...

No, šalu na stranu, odselio nam se Ramac Drugi.
Sada smo ostali samo studentska kuća, a ne više studentsko-radnička kuća.
Bilo je dobro s Ramcem Drugim. Pogotvo storija kad je skako kroz prozor jer sam ja otpirjao s kjučevima na fakultet.
Ili kad se zabrinio kada sam ja u napadu pijanstva pobjegao s derneka sam pit u grad.

Ako ništa sad je barem šokačko-ramski omjer u kući 1:1.
A eto promjenili smo shodno tome malo i ime u "Kuća Timona i Pumbe"
Timon i Pumba su ona dvojica legendi što žive u Afriki, nekad smo redovito Ramac- Ramo (Timon) i ja pratili redovito njihove zgode na HRT-u 1.
Maknuli su ih.
A nekako smo nas dvojica slični Timonu i Pumbi.

Dok smo nekad Timon i ja bili cimeri u studentskom domu, iznad vrata smo imali pločicu s našim pravim civilnim imenima iznad vrata. Kao na kraju krajeva i svi studenti.
Međutim, meni to nije bilo zanimljivo pa sam uzeo marker, skinio originalni natpis i napisao:
WELCOME TO NOBLE PLACE OF MATKO WILLA & JIMBO JONEZ
Matko Willa je Ramac- Ramo, a ja sam Jimbo zapravo oduvijek.
Ili gotovo oduvijek.
I tako, postavio ja novi natpis i otišao kući u Slavoniju.
Moj cimer se jedno jutro uputi na fakultet (tko zna šta mu je bilo?) i naravno po starom dobrom studentskom običaju kasni.
I preskače tako on po dvije stepenice dok se spuštao sa četvrtog kata, kada ga najednom uhvati direktor doma.
- Kakav si ono natpis metio na vrata?
- Nisam ja
- Onda je Jimbo
- Kao znate da je on?
- Pa morao je neko' od vas
- A jel?
- Jest
- Dobro. Doviđenja.
- Stani, stani! Idi to gore skinit s vrata.
- Ne mogu, kasnim na fakultet.
- Ne zanima me. Ovo je studentski dom, a ne cirkus

I šta će... morao se jadnik popet opet na četvrti kat i skinit natpis s vrata.
Jebo mi je sve po spisku preko telefona.

Kasnije smo nas dvojica hodali po domu i dopisivali razne nadimke ljudima kraj imena.
Na sreću, nikad nismo bili otkriveni u zločinu, pa tako ni sankcionirani.

Post je objavljen 04.04.2007. u 01:07 sati.