Marketing
kako došlo...da je bar otišlo...
neprestano me prati...prati me taj osjećaj...nemogu si pomoć...nažalost...danas sam bila na sprovodu...bilo je stvarno puno ljudi i svi su plakali...a ja...samo ja...zablokirana...ni suze nisam mogla pustit...al zato kad sam došla doma...samo sam se zatvorila u sobu i plakala...ja mislim da sam sve suze isplakala...
ja ko da i dalje nisam svjesna da je to to...da ga više nema...naviru mi sjećanja...kad smo bili na pizzi u fianoni i kad si je vedran stavio na pizzu puno nekog ljutog kečapa al on to nije znao...nije znao da je ljut...i kad je počeo jest samo je vodu počeo tražit...ja mislim da se gušio u vodi...
cijeli život mi je prošao pred očima kroz ova tri dana...još danas...kad sam čula zadnje poruke vedranu,odnosno o vedranu...došlo mi je da plačem ali nisam suze mogla pustiti...kad sam vidila sve njegove frendove...bikere...i svi su plakali...čovjek bi pomislio da oni nikad ne plaču al ovo je stvarno šok za sve...na svu žalost...čak su iz mostara došli da se po posljednji put oproste s njim...i njegova kaciga na lijesu...aj ma...nemogu više opisivat to...prebolno je...divim se svim svojim frendovima kako su jaki i izdržljivi...svaka im čast...a sad vas napuštam...na vašu sreću,ha???al np,pozzz....
Post je objavljen 03.04.2007. u 19:40 sati.