Ovaj post je komentar na post Levant koja je nedavno imala neugodna iskustva s trgovcima i trgovačkim lancima.
Moram priznati da smo svi ponekad bili žrtve neljubaznog trgovca ili nekorektne prodajne politike neke trgovine. Kao trgovac sam možda bila još otrovnija jer znam kako bi trebala komunikacija kupac-trgovac teći.
Uz neke, već zaboravljene, epizode s trgovcima, kako one ružne i neugodne tako i one ugodne (ima i toga!) izdvojila bih jednu kojoj sam prisustvovala kao treće lice. Trebala su nam sobna vrata, pa sam svaki slobodan trenutak obilazila mjesta gdje bih našla ono što mi treba. Tako sam se našla na odjelu građevne stolarije u jednom našem hrvatskom lancu trgovina baš u trenu kad je nastala incidentna situacija. Mladi par je završavao kuću i odabrao ulazna vrata koja su bila izložena. Kako su bila zadnja, nisu ih mogli kupiti (ne, nije pisalo da je IZLOŽBENI PRIMJERAK). Vjerojatno im je rečeno da dođu za tjedan dana... to je bilo tada kada sam i sama bezuspješno tražila nekog da mi pokaže kaj se nudi. Prišla sam službeniku da pitam, ali je već počela rasprava s parom. Naime, ne samo da nisu dobili takvih vrata, nego su ona sa zida prodali. Na to je mladi gospon, s punim pravom, poludio i traio da se zove šef odjela. Kad je taj došao, ja sam iz priče razaznala o čemu se radi... još sam čekala da se netko meni posveti... Taj šef je bio još bezobrazniji, pa je mladić doveo voditelja centra koji je pokušao riješiti situaciju, našao takva vrata u drugom centru i poklonio im dostavu. Tada je otišao, a šef odjela je sasuo svu silu drskosti na ljude jer su mu doveli voditelja za vrat. Ja sam otišla i nema šanse da tako skoro tamo nešto kupim, a dugo me pratio neugodan osjećaj da je došlo i do fizičkog obračuna.
Moj je posao bio (bez dotjerivanja) prodaja "dasaka". Radi se o pripremi za izradu namještaja, pa je naš posao bio specifičan. Posebnost je to što je 75% kupaca gotovo svakodnevno kupovao, znali smo se poimence, često su čekali toliko da su stigli pročitati i novine i atmosfera je uglavnom bila obiteljska..., ali u onih 25% je bilo svega! Pa kad se znalo da je gužva, materijal se čekao i do 7 dana. Pa sad imate onih koji lijepo zamole i napravi se sve što se može, a imate i "silovatelja". On bi daske sutra jer ide na more!!! "Čujte," velim ja "naša firma posuje 10-ak godina, a i vi znate barem tjedan dana da putujete! Da ste došli jučer, dalo bi se nekaj napraviti, ali ovako!!!" U tom sam se trenu svega naslušala... Ili meni možda najdraže situacije kad vam se neki sirovi brđanin sjedne nasuprot s vidljivim izrazo lica "šta će meni žensko daske prodavat!" Ni ne sluteći da preko puta ima stručnu osobu koja, ne da ima iskustva s daskama, nego godimama radi s gotovim namještajem i iskustvo u vlastoručnom sastavljanju istog! Bilo mi je tada najdraže da mu svojim pristupom to sve dokažem i na nos natrljam njegov šovinizam! A ja jednako dobre volje i spremna na šalu, to ih onda ubije!
Jedan me "davitelj" (iz skupine od onih 75% !!!) izmaltretirao tako da sam skoro prešla granicu i viknula:"Pa kaj onda kupuješ tu!!?", ali nisam. Da sam bila ipak u pravu dokazao mi je jedan nepoznati kupac nakon par dana. rišao mi je i pitao me dal i sam živa? "Jesam! Zašto?" pitala sam, a on mi veli:"Bio sam tu, čekao , neki dan kad vas je onaj davio. Pomislio sam da, ako ga vi ne zveknete, ja ću!"
Zanimljivo je onda slušati predavanja o marketingu i prodajnim vještinama, a znaš obje strane priče... I tog predavača sam izmaltretirala tako da je na prošlim predavanima (nakon mog odlaska iz firme) primjetio da mu fali ona jedna plava kolegica koja je stalno nešto dodavala i komentirala! E, ta kolegica više ne radi kao trgovac!!!
Post je objavljen 03.04.2007. u 18:25 sati.