Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/venusinorion

Marketing

Obechana zemlja spasa

Image Hosted by ImageShack.us


I dok se kupala i topila svoje tjelo u toploj vodi, skidala je dlanovima bijelu shminku sa lica i uplakanu crnu maskaru. Josh jedna noch je proshla, sunce je polagano izlazilo, akrbati nochi su se skrivali u sjenama svojih shatora. Bilo ih je posvuda, kao da ih je strah pogledati vlastiti odraz pri svjetlom danu. Nezhele gledati svoj hram koji im je poklonjen a koji mahom one, zhene ili tuzhne pantomimicharke tako besramno iskorishtavaju. Sagibaju ga i premjeshtaju kako im odgovara i ovisno o tome shto je prigoda zatjevala. Nije bila nishta drugachija od drugih, mozhda joj se jedino crna sol sa lica cheshche mjeshala sa tolpom vodom u kadi, ali ostalo je bilo kao i kod svake druge. Promrzlo tjelo, puno ozhiljaka s unutarnje strane kozhe, komad mesa, ukrashen raznim bojama i sharenim masnim kremama. Shto josh znachano lezhi u toj toploj vodi, osim mozhda skupod umjetnog osmjeha i mutnih ali prisebnih ochiju. Sve ostalo je odavno otishlo, kao shto joj i dusha luta kad zahtjevaju od nje josh jedan scenski nastup u kojem ona glumi glavnu ulogu. Lutanje i plesanje po tankoj zhici postalo je vishe od rijeshenja, postalo je opsesija. Mashtanja su preshla u stvarnosti a shatori zauvijek ostali u sjeni mraka. Mozhda je ovaj zadnji put osmjeh bio previshe skup, mozhda su ochi ipak vidjele samo tanku zhicu, a mozhda je i hram postao rushevina. Ona to neche saznati, jer dok smo mi postavljali pitanja, njoj se voda u kadi ohladila a ona je zauvijek ostavila scenu.


Post je objavljen 03.04.2007. u 02:27 sati.