Pred nama je Veliki tjedan....znam da će mnogi ovih dana o tome pisati, ali ja jednostavno ne mogu propustiti da vam opišem moj doživljaj ove trenutne svetosti koju osjećam na svakom koraku.
Ovo je doba godine koje me zastrašuje i tješi u isti mah.
Doba u kojem se osjećam mala i velika, hrabra i prestrašena, totalni lunapark emocija....
Na misi Velikog četvrtka i petka često plačem.......zbog svih onih situacija kad sam mogla biti više čovjek, zbog svega što me zaboljelo, zbog teških riječi, zbog žrtve Njegove....
Suze mi krenu od muke i radosti, sve se izmješa i u euharisiji vidim sebe kao Njegovo djelo koje smijem i trebam dorađivati svakog dana.....jer svima su nam dane upute.
Proživljavam svako evanđelje, svaku propovijed, trudim se u molitvi zaista nahraniti svoju dušu, trudim se otvoriti srce toliko jako da zaboli...
Pa iako su mi se ovih prošlih godina baš oko Uskrsa događale neke jako ružne i teške stvari, danas sam u potpunom miru s Bogom, i ne bojim se ni jučer ni sutra, ne pitam se previše kako ni zašto...
Jer mene je Bog učinio pobjednikom, shvatila sam bit kalvarije(na teži način, doduše), ali sam zato naučila slaviti Uskrs.
Slaviti svaki novi dan, novu priliku.....
Naučila sam da nakon svake oluje kad tad izađe novo sunce i ponovo je toplo našim dušama......
I zato preporučam odlazak na misu ovih dana.....otvorite srca svom snagom koju posjedujete, pokajte se za sve što vas je zaboljelo ili ste vi zaboljeli nekoga....
I Uskrs će biti nešto posebno.
Sunce koje će vas tada zagrijati ne može se mjeriti s ničim što ste do tada doživjeli.
Vjerujte mi.
Neka vas stignu svi moji blagoslovi....
Post je objavljen 02.04.2007. u 13:27 sati.