Marketing
Bila sam sretno dijete, jesam li još uvijek?
Ponekad nestašni dječak koji je vozio autić po gradskoj tržnici za Majkom koja je uvijek žurila, a i danas je vjetar. Bila sam nemoguće dijete koje nije odustajalo od nauma, a takva sam i danas. Samo što sam tada znala što želim, pa makar morala zaći u izlog i uzeti ruksak koji je sada spremljen u jednoj od onih prašinom prekrivenih kartonskih kutija u jednom kutu tavana. To dječje samopouzdanje je nestalo. No, to život traži od nas. Da postanemo dovoljno jaki za tu životnu borbu. Ipak nisam više dijete preko čijih će nepodopština odrasli prijeći nabacivši jedan osmijeh i par odobravajućih riječi. :)
Ah, djeca. Štogod...ma o čemu ja?? ccc...
Život čudne pjesme piše, nekad glasne nekad tiše.
Legla sam na krevet i nastavila čitati knjigu. Sunce je ulazilo u sobu kroz otvorena balkonska vrata i osjećala se toplina. Miris pokošene trave i pjev ptica ispunio je prostor. Uživala sam. Privlačio me miris izlizanih stranica knjige i tjerao me da čitam dalje... Prekinulo me Sunce koje je počelo zalaziti iza drveća, daleko u daljini i oduzimalo mi svjetlost. Sada sam se počela gubiti i razmišljati o Njemu i Njegovim jučerašnjim riječima kojima se nisam nadala. :)
1. travnja 2007.
Volim bakin stan koji je vječito zatrpan starim novinama koje ona često kupuje i vjerno čita. Volim one stare, na nekim dijelovima izlizane, tamno roze tapete s bež uzorcima u dnevnoj sobi koja miriše na stare knjige, poslagane na vrhu ormara koji prekriva cijeli jedan zid. Volim onu veliku spavaću sobu u kojoj je uvijek prisutan svjež i hladan zrak iz koje možeš promatrati noćne ljude kako lutaju nogostupom... ili čak cestom i smijati se njihovim provalama. Volim onu prugu koju možeš vidjeti kada baciš pogled kroz balkon. Onu koja je točno negdje u ravnini s njenim katom, ona koja me asocira na poznati zvuk vlaka koji me često budio iz sna. Volim Nju. Uvijek vedru, jaku, marljivu i sretnu ženu. :)
Sretna sam. Trebam li išta dodati?
Sunbeam
Post je objavljen 01.04.2007. u 21:40 sati.