Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/wintersoul

Marketing

Suze iz zrcala...

crying angel...

Lost In Fantasy

You`re walking on the line between clouds and ground
And the voice of your dissapointment is the only sound
As you close your eyes the colors vanesce in your mind
With filthy little darkness who`s crawling deep inside

I please you, don`t be afraid of shadows in your life
The blood you are bleeding I know it`s not mine
But it hurts so much in me when I feel your cry

Seems that you are lost in fantasy again
With no one arround you to cure this pain

In our talks I can see through windows of your soul
And I will always be able to hear your quiet call
Don`t judge me, maybe I`m lost like you again
All the lies are dead with emptiness weep in vain

Within your heart lays so much sorrow and tears
In any way I can, I will help you defeat those fears
I will do all my promises just like this for you I did

Seems that we are lost in fantasies again
With no one arround us to cure this pain
And maybe someday light will start to shine
And maybe someday our pain will be mine



Znači, tako izgleda trenutak kad barem nesvjesno pokušavam ignorirati riječi koje izlaze iz tvojih usta i polako se početi gubiti u labirintu koji gradiš oko nas, i kad sam čovjek koji se više ne prepoznaje ni u zrcalu, ni u vodi, a pogotovo ne u tvojim očima u kojima se otrov i ruže miješaju poput skupog koktela u đavoljim rukama.
Zagledaj se u mene...Možeš li vidjeti išta osim ožiljaka koji su nastali kroz sve ovo vrijeme u kojemu sam pokušavao biti sve ono što prokleti svijet očekuje od mene, samo da ne bih nekoga razočarao?
Trebao bih biti pun snage i spašavati se od demona tvojih iščekivanja, no zapravo sam tako slab, tako jako slab, da to ne možeš ni vidjeti, a i kad osjetiš tu stranu mene, ponašaš se poput stranca i tada se zapitam hoću li ikada više moći sanjati sreću, jer ova bespomoć tuče ravno u moje oslabljene grudi i tvoja kosa mi je uvijek ostavljala tragove kojima bih izišao iz ovoga labirinta u koji neprestano ulazim, valjda iz razonode ili jednostavno, iz neke bijesne dosade zbog koje bi možda i vrijedilo umrijeti, samo iz razloga da više nikad ne kročim u te prostorije tuge. Ne bojim se, znaš, ja sam samo izgubljen u tebi i bilo gdje da krenem, bilo kamo potrčim pronalazim nešto novo, tako duboko izgubljen u tebi, osjećam protivnike protiv kojih se ne mogu boriti, samo provesti život uz njihova nedodirljiva disanja u moje uho...
I dok tvoji šapati ispunjavaju sve prostorije ove poluprazne ogromne dvorane, ponesen jekom tvoga glasa, pokušavam otkriti gdje si i prema kojem zidu okrenuta, moja nesvjesna krvlju obojana srećo. Iskren sam, možda ne previše duhovit, ali iskren kada kažem da ovaj obris mene koji si stvorila ti i tvoji duhovi nitko neće moći obrisati ni najkvalitetnijom gumicom. Postajem još jednom, novi-stari ja...
Ponovno sam ovdje, pred vratima koja mi uporno zatvaraš, tako miljama udaljen od tebe, ličim na raskomadani nered, samo slomljene komadiće onoga što jesam, a znaš da sam se tako jako trudio da sve stvari učinim onako kako treba i na jedini način koji sam ikad znao, onaj iz srca, a toliko sam toga putem do tebe izgubio...A tada vidim tvoje lice osvjetljeno jednim plamenom i ponovno pronađem sve za što sam mislio da je davno izgubljeno, kad čujem svoje ime iz tvojih usta prilazim ti komadić po komadić, jer se nadam da ćeš me jednom zauvijek učiniti cijelim.

"Dođi mi na srce što te gluhu prosi
Nehajna strahoto, moj ljubljeni tigru
Htio bih se posve zadupsti u igru
Mojih prstiju u tvojoj teškoj kosi

U suknje bih tvoje prepune mirisa
Zakopao glavu tako razboljelu
I udisao kao ljubav preboljelu
Miris nekog davno uvelog irisa..."
(...)
Charles Baudelaire , "Leta"


Čini mi se da sam slijep dok prolazim ovim zidovima tuge, ostaci mene moji su pratioci, i za tebe sam uhvaćen ovdje, u ovu mrežu nenadane strasti kojoj nikad nisam mogao odolijeti, no moram izbrisati ono što ne mogu ignorirati. Trčati ću, i neću se zaustavljati, skriti ću se u najdalji kutak svijeta dok uspomene ne izblijede i iza sebe ću ostaviti posljednji dio svoga bića. No, istina će ostati, ti si ono za čime ću posegnuti u svakom trenutku svoga padanja i posustajanja bez imalo nade da u okviru puzzli koje godinama slažem, ponovno vidim sebe....

Dođi mi na polja vječne strasti
Ugodi mi da uživam tvoje slasti
U tvome naručju
U tvome pogledu
Znam da bit ću zauvijek tvoj
Rasprostri me
Na svoj krevet mrtvih ruža
U svoje snove i kraljevstvo suza

Uzmi moj život kao krv na dlanu
Uzmi sve, da te ne ostavim samu
Kroz ove doline našega raja
Gdje trčimo zauvijek i oduvijek
Poslušaj
Tako želim da si živa ponovno
Moj jedini Anđele, ljubljena sotono

Naslikaj me na platno gdje si sada
U tvojim očima nek zasja moja umrla nada
Ljubim tvoje suze
Mazim tvoje tuge
Preslatko moje, na grudima mi spavaš
I ljubim te iznova
Preko praga ću te prenijet u naš dom Had
Da kao vječna sjena promatraš moj pad


Post je objavljen 01.04.2007. u 20:18 sati.