Marketing
Natruhe raspadanja
Vratite mi mene.
Desnom rukom zgužvano papirnato
umijeće pogubljenja.
Namjeravala sam oživjeti
u ostavljenim propustima.
Ne spavam.
Fantomi obilaze snove.
Umrtvljuju
crvene usne i gaze po
skrivenim htijenjima.
Odbačeni sljepari tumaraju
kroz noć.
Spalit ću godine
oluja.
Onakve, kakve
još nisu viđene.
...zbog tebe kucat ću, lupat ću ljudima na vrata, budit ću ulicu, pjevat ću svima iz inata...
Nešto bolje je došlo. Nebrojena pogledavanja ka naprijed.
Otpisani ljudi s liste poželjnih. Jedan je ostao. Zaslužio je.
Nekakvi prokleti nesporazumi odnesu stvari nekim drugim
putevima. No na kraju bude sve lijepo.Većinom. Osim ako
netko od mene ne zaradi nogom u jaja. Ne preporučam baš.
...miris tebe ja nosim, dio tebe ja želim biti...
Krivi pristup možda drugačijoj goropadnici od metar i
osamdeset s petnaest i nešto kusur godina. Možda mi i kažu
da po svemu sudeći ostavljam dojam starije. Ponekad ne želim.
Želim ostati nasmijano dijete obučeno u crno, sa crvenom
špagom u kosi i šakom uvijek spremnom da nekoga zašora
ako mi napravi nešto nažao. Sama se čupam iz sranja. Dokle
god mogu. I rukama i nogama. A kasnije, odahnem i krenem dalje.
Post je objavljen 01.04.2007. u 16:45 sati.