Marketing
Rambo!!!
Vijetnamskim revizionizmom ipak se najviše okoristio Sylvester Stallone, čiji je ‘Rambo II’ (1985.) godinu dana kasnije maznuo koncept ‘Missing In Action 2’ pa ovog nabildanog talijanskog pastuha poslao ravno u ralje vijetnamskog ratnog logora, ne bi li i on iz njega oslobodio zatočene američke vojnike. Njih, iako je rat odavno gotov, komunistički sadisti drže ih u kavezima paklene močvare, zahvaljujući financijskoj i političkoj podršci Majke Rusije te ignoriranju pokvarenih američkih političara.Nezaboravnu sagu o sveameričkom (super)heroju Johnu Rambu stvorio je jedan drugi produkcijski tandem – Andrew G. Vajna i Mario Cassar, koji su 1976. osnovali Carolco International Pictures te stali iza distrubucije velikih hitova, obogativši se preko noći i na sagi o Terminatoru. Štoviše, iako su Vajna i Kassar početkom devedesetih otišli svaki svojim putem, a Vajna napustio Carolco i osnovao Cinergi Pictures, ponovo su udružili snage 2002. godine, ne bi li s novom tvrtkom C-2 Pictures digli lovu na uskrsnuću Arnolda Schwarzeneggera kao kiborga u trećem nastavku Terminatora iz 2003. Dvojac je itekako zaslužan za bujajuće karijere Schwarzeneggera i Stallonea – Schwarzenegger je u međuvremenu sustavu uzvratio kandidaturom i pobjedom na izborima za guvernera Kalifornije, postavši još jednim glumcem na važnim republikanskim pozicijama, a Stallone je viđen i na inauguraciji Georgea W. Busha mlađeg, zajedno s Chuckom Norrisom i Bruceom Willisom.Prvog ‘Ramba’ Kassar i Vajna na svijet donose 1982., iako je jezikom i stilom on više pripadao kinematografiji sedamdesetih. Priča o povratniku iz vijetnamskog rata, kojeg policija zadrte američke pripizdine tretira gore nego zapovjednici neprijateljskih snaga u zarobljeničkom logoru, u samom finalu, nezaboravim Rambovim suznim govorom pred svojim brižnim zapovjednikom Samuelom Trautmanom (pokojni Richard Crenna), daje najglasnije naznake o političkom pravcu kojim će priča krenuti kada se pretvori u serijal. Taj završni govor pravi je napad na prljave hipije koji su našeg heroja pljuvali već na aerodromu, čim se vratio s fronte, kao i gaženje liberalnih političara koji su, eto, krivi jer im nisu dopustili da pobjede. Do we get to win this time?, najpoznatija lajna iz scenarija zloglasnog nastavka, u kojem Rambo svojim dinamitom nabijenim strijelama razara vojne logore i ruši moderne ruske helikoptere, retoričko je pitanje, jer ono što nije mogao napalm, može usamljeni fajter s povezom oko glave.
Zanimljivo je i to da su scenarij za ‘Rambo II’ zajedno napisali Stallone i James ‘Titanic’ Cameron (a režirao George P. Cosmatos), s time da se Cameron odmah ogradio od čak i za to vrijeme kontroverznog političkog sadržaja, napominjući kako je on napisao akciju, koju je Stallone zatim zasolio. I to sasvim dovoljno da bi ‘Rambo II’ postao prvi film koji se prikazao u više od 2000 američkih kino-dvorana, pa je treći dio bio neizbježan, došavši kao šlag na sâm kraj Reaganova mandata i postavši, posebno u današnjim prilikama, ni kriv ni dužan najboljim pokazateljem sramotne prevrtljivosti američke vanjske politike. ‘Rambo III’ (1988.) Stallonea vodi ravno u Afganistan, gdje jašući na konjima i pucajući u tenkove kao u igračke pomaže borcima za slobodu (kako je Talibane otvoreno nazivao i Reagan), u borbi protiv ruske okupacije. Trautman u jednoj sceni ruskom zapovjedniku u facu zadovoljno poručuje kako će upravo Afganistan biti ruski Vijetnam.......Kassar i Vajna su za produkciju ‘Ramba III’ spiskali čak 63 milijuna dolara, što ga je u to vrijeme činilo jednim od najskupljih filmova svih vremena i zapravo prilično skupom političkom propagandom. Novac je itekako vraćen, unatoč tome što ga neka tržišta, poput nekoliko britanskih gradova nisu htjela prikazivati. Razlog ipak nije bio političke prirode – krivac za zabranu bio je nezaposleni 27-godišnji šljaker Michael Roberty Ryan, koji je tijekom jednog popodneva u engleskom gradu Hungerfordu 19. kolovoza 1987. ubio 16, a ranio 15 nasumično odabranih ljudi na ulici. Ubio je i svoju majku i sebe, koristeći nekoliko vatrenih oružja. Tabloidi su se raspisali o tome kako je Stalloneov akcijski heroj kriv za inspiraciju ovog zločina (štoviše, Ryana je tisak prozvao ‘Zlim Rambom’), što je odmah alarmiralo cenzore, no puno godina kasnije otkriveno je kako ubojica filmove o ‘Rambu’ nikada nije niti pogledao. Ako ništa drugo, vlada je nakon tog masakra službeno uklonila Kalašnjikove iz dućana.
Post je objavljen 31.03.2007. u 22:57 sati.