Pogledi
šaputanja,
dokazuju mi da postojim.
Zle slutnje stežu moje misli,
neprimjerene mojim osjećajima,
gubim se u mislima drugih ljudi,
pokazujem smjerove nepoznate,
gubim se u bespućima ljudskog postojanja,
razmišljanja o vlastitoj biti
negativnošću nabijen,
bez životnog cilja
tako lako
Zrak tako svjež i mekan,
prsti poput nježne skupe svile ostavljaju obrise na mojim usnama.
Mekani oblaci,
smijeh koji ne prestaje,
topli zvonki glasovi,
svijet kakvog na zemlji nema.
O raju sanjam,
Sada samo Bogu se klanjam.
Post je objavljen 31.03.2007. u 22:58 sati.