Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/stroke

Marketing

Biljke

Biljka na mom prozoru, izložena svjetlosti, apsorbira ugljični dioksid, a ispušta kisik.
Znam, puna vam je kapa suvišnih podataka o biljkama. Sigurno bi vam bilo zanimljivije kada bih kao pripovjedač naglasio kako je ta biljka u biti ljudožderka, te da vam otkrijem kako me oralno zadovoljava svaku noć prije spavanja. Taj podatak kod čitateljica izazvao bi laganu dozu gnušanja pomiješanu sa osvetoljubivim smijuljenjem muškom rodu i njihovoj ponosnoj spravici, a muški rod bi, pretpostavljam, u toj istoj biljci prepoznao prijetnju poistovjetivši je sa ženskim rodom, ili, u najgorem slučaju, sa domaćom životinjom koja ga je do tada najviše razočarala u životu.
O, najdraža biljko, čuješ li glazbu koju ti puštam?
Čuješ li Jarvisa kako nježno pjevuši :
"Put your money where your mouth is tonight.
Leave your make-up on & I`ll leave on the light
."?
Noćas snatrimo budni, ljubavi.

Subota je dan utjehe, kraj usranog tjedna. Okus podnevne kave je drugačiji. Sjećam se, tako, jednog prošlogodišnjeg osmog ožujka koji je pao baš na subotu.
Šetao sam ulicom polubudan zamišljajući dobru vilu koja me jednim udarcem čarobnog štapića po glavi pretvara u najpoželjnijeg muškarca planete. Zatvorio sam oči i osjetio udarac u tjeme. Otvorivši ih, ugledao sam na tlu buket prekrasnih raznobojnih ruža ukrašenih zelenilom. Bilo ih je točno petnaest, iako mi nije jasno tko uopće određuje koliko će cvjetova biti u pojedinom aranžmanu. Dok sam se bavio brojčanim analizama, nosnice su prepoznale intezivan miris svježe oprane kose l`oreal šamponom. Njena duga valovita vilenjačka Cate Blanchett plava kosa vijorila je sa prozora. Nasmiješio sam se toj ljepoti.
- U što gledaš kretenu! – poganski se sručilo na mene iz usta marionete neke zle vještice
- M...m...meni govorite? – upitah šokiran
Tek kada je u svoje nježne vilenjačke ruke primila onaj veliki kameni pitar, bilo mi je jasno kako ja nisam čovjek njenog života.
Stotinjak metara dalje, u jednoj banci, dok sam na šalteru vršio novčanu transakciju, jedna mlada službenica učinila mi se jako tužna...njeno lice bilo je na rubu plača.
- Oprostite, ovo cvijeće, želio bih Vam ga pokloniti jer mi djelujete jako tužni. – rekoh
- Ne hvala. Nosi ga mami kući. – nasmijala se svojoj spontanoj fori
- Ali, ništa ne tražim za uzvrat. Uzmite. – bio sam uporan
- Molim Vas, ne radite scene. Pozvat ću zaštitara. Sljedeći! – rekla je hladno
Ispao sam budala pred nekom babom, zaštitarem i radnikom u kombinezonu za kojim se još uvijek traga, jer je, nakon što sam izašao, podigao veću svotu novca nego što je propisima banke dozvoljeno.

Kod Miline trafike gužva. Desetine ljudi se naguravaju. Na trenutak sam pomislio kako su i kod nas uveli ulične borbe pijetlova, ali šipak. Bila je to još jedna u nizu prometnih nesreća učestalih na tom raskrižju. Uočio sam neki bijesni motocikl prevrnut pokraj oštećenog rasvjetnog stupa, te dosta komada plastike razbacanih uokolo. Na tlu je ležala djevojka poderane majice i jasno joj se vidio crveni čipkasti grudnjak. Vozač motocikla skinuo je kacigu i kleknuo pored nje. Prepoznao sam ga. Bio je to Petar, a djevojka Ivana, koja je iz Splita došla kod njega na vikend.
- Petre, ne osjećam noge. – jecala je
Nastao je muk među nazočnima, ali na njihovim licima očitavalo se nešto poput neugodnog zadovoljstva jer je sve tako crno završilo, a moglo je i gore. Desetak metara dalje stajao je Rope i poput Ballardovog "Crash" junaka zavukao ruku u hlače i masturbirao buljeći u njene sise. Nisam mu se javio. U tom trenutku samo sam poželio da nas sve raznese sjevernokorejski nuklearni projektil greškom skrenut sa putanje.

Tri dana ranije kod Petra...

- Uđite, uđite brzo. – Petar nas je ugurao u stan
Rope i ja djelovali smo dosta zbunjeno s obzirom da nas je nazvao pola sata ranije i nije nam pojasnio o čemu se radi. Prvo što smo ugledali bio je njegov brat Mislav privezan za stolicu. Djelovao je prilično iscrpljen, kao da danima nije spavao, a spavao je.
- Što se ovdje uopće događa? - upitah
- Ostavila ga je djevojka. – Petar će
- I zato si ga vezao? – nadoveže se Rope
- Ne. Vezao sam ga jer se već dvaput rezao žiletom.
- Što ga nisi u bolnicu vodio? – upitah
- Bit će tu zavezan dok ne prođe vikend. Ivanu nisam vidio već dva mjeseca i ne želim da mi to itko pokvari.
- Ti si luđi od njega. Tebe treba u ludaru! – Rope će
- Aj šuti! Nemoj da kroz prozor izletiš!
- Eto vidiš!
- Polako, smirite strasti. – rekoh – Nego, zašto ga je ostavila? – upitah
- Zato jer bolje pjeva od nje.
- Ma daj, ne zajebaji. Furaš! – zaderao sam se
- Istina. Prijavila se jadnica na neku audiciju i pripremala pjesmu "Love is all around" od Wet Wet Wetovaca
- I? – Rope će
- I, kako se ona pripremala, tako je i ovaj blesan tu, u želji da je impresionira, potajno vježbao istu pjesmu.
- Pa, kako je došlo do raskida? To nas zanima. – rekoh
- E, pa to ću ti upravo ispričat. Ova budaletina od mog brata, dok su bili na piću neku večer, otpjevao joj je tu pjesmu. Nazvala ga je ujutro i rekla da ga ostavlja jer bolje pjeva od nje, i da dalje neće moći živjeti sa tom spoznajom.
U taj trenutak Mislav se probudio i mahinalno počeo pjevati :

"I feel it in my fingers
I feel it in my toes
Love is all around me
And so the feeling grows
…"

- A u pičku materinu! Ovo je bolje od Saše, Tina i Kedže zajedno! – povikao sam u transu, dok su Rope i Petar ničice popadali na tlo i poklonili se njegovom monumentalnom liku koji nam se smiješio i gledao nas blago kako samo ON to zna

*OBAVIJEST* : U ponedjeljak, 26. ožujka 2007. na mail sam dobio obavijest od mladog štovanog hrvatskog pisca Romana Simića kako je moja priča Baba od milijun kuna uvrštena u Jergovićevu zbirku najboljih prošlogodišnjih priča. Taj isti dan umro mi je djed, pa ovo priznanje posvećujem njemu.






Post je objavljen 31.03.2007. u 22:00 sati.