Prvi, izvorni “Rocky” iz 1976. nastao je u jeku slave Novog Hollywooda, u doba kad film baš i nije mazio društvene marginalce. Filmovi Novog Hollywooda prikazivali su Ameriku kao kvarno mjesto, zemlju u kojoj je politika prljava, a mali čovjek uvijek nanovo gubi.
U to i takvo filmsko vrijeme “Rocky” je zapljusnuo publiku čistim američkim optimizmom. Bio je to film koji je uzdizao herojstvo malih ljudi, koji je kazivao kako se napor isplati čak i u porazu, te kako je američki san moguć. Vjerojatno i zato, Akademija je '76. Oscara dala “Rockyju”, a ne velikom, mračnom, biblijskom “Taksistu”.
Baš onako kako je filadelfijski utjerivač Rocky Balboa preko noći od kvartovskog mrgana koji mlati po telećim plećkama postao sportska ikona, tako je i ideator filma - Sylvester Stallone - doživio srodnu mutaciju. Prije “Rockyja” Stallone je bio anonimni marginalac kojem su glumačku karijeru priječili govorna mana i oskudan dar. Nakon “Rockyja”, Stallone je, baš kao i Rocky, bio “underdog” koji je uspio, samo što on nije prebio Apolla Creeda nego holivudsku bahatost. Do 1990., serijal “Rocky” doživio je ukupno pet nastavaka koji su bili sve gori i gori. Slično je prolazila i Stalloneova karijera: prestar da pokazuje bicepse, Sly je snimao loše drame i još gore komedije.
Nakon “Judge Dredda” iz 1995. i Stallone se ostavlja akcijskog filma. Nakon toga, snima dva preuzetnija naslova (“Copland”, 1997 i “Uhvati Cartera” 2001.), ali su i ta dva propala. A onda je Stallone odlučio inscenirati umirovljenički oproštaj, posljednji čin svoje i Balboine karijere. Po posljednji će put sebe i svog alter ega poslati u u okršaj s trideset godina mlađim konkurentom.
Trideset godina nakon prvijenca, Rocky nas vraća u Philadelphiju. Rocky/Stallone sada je ocvali šezdesetogodišnjak, udovac koji vodi restoran. Njegov kvart zadobio je ožiljaka koliko i on sam. Nema teretane, trgovine su propale, Rockyjev svijet sad je svijet opadanja i neumitnog kraha. U općem čemeru, Balboa dobiva ponudu da se sučeli prvaku Masonu Dixonu. Riječ je o grotesknoj, degutantnoj ideji na koju oba borca pristaju iz razloga koje film nikad ne objasni kako treba.
“To je kraj tridesetogodišnjeg putovanja - sve što sam imao za dati dao sam” rekao je o filmu Stallone. “Sve vrijedno što sam trebao ostvariti ostvario sam. I stojim ja na vrhu tih stepenica u Philadelphiji, gledam grad dok sunce polako zalazi i mislim - barem si to sve napravio. Izdržao si do kraja.” Ako je “Rocky Balboa” doista trebao biti farewell party, komemoracija u vlastitom aranžmanu, Stalloneu je barem to uspjelo. Film je uzbibao javnost, kritike su bile umjerene, a američki je medijski konsenzus zaključio da je “Rocky Balboa” najbolji Rocky-film, poslije prvog.
Osnovni problem “Rockyja Balboe” je to što ne uspijeva uvjeriti gledatelja zašto se groteskni meč starca i mladića održava, i zašto likovi na njega pristaju. Svjestan tog problema, Stallone je u iskombinirao milijun razloga, ali ta motivacija priče i dalje zjapi.
Sporedni likovi su neuvjerljivi, pri čemu je najgori odnos Stallonea i sina Neki od problema “Balboe” izviru i iz toga što je Stallone scenarist koji svoj tekst i režira i producira. Kao redatelju, vlastiti mu je tekst svet, pa likovi sipaju papirnate monologe i tugaljivo drame. Kao producent, nije imao srca skratiti svu tu brbljavost pa smo dobili dugi uvod na koji se tek nakom sat vremena prikrpa izvrsno režirani boks meč. Ali, do tog časa više vam ni do čega nije, a rezultat ionako već znate.
Post je objavljen 31.03.2007. u 19:09 sati.