Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/preludium

Marketing

Please take me into your arms, when Love and Death embrace...

Sjedila je na sivom kamenu, pošaranom tamno-crvenom rijekom svoje krvi.Drhteći, čvrsto je hladnim rukama stiskala poderanu, crnu haljinu umrljanu svježim grimizom.Duga kosa joj je, zajedno s bisernim suzama, oplakivala blijedo lice.Prestrašeno, svojim je mrtvim, tamnim očima gledala Danyellovo beživotno tijelo kako spava u crvenoj lokvi krvi.Promatrala je njegovo neprirodno bijelo i mrtvački ledeno lice.Nekada vesele, živahne i sjajne zelene oči sada su bile prazne poput tamno-plavog neba bez srebrnih suza.Bio je truplo, tako mlado i nevino...Zar život uvijek mora uništiti i najnježnije?Samantha ispusti svoj tužni, slatki glasić i glasno zaplače.Preko bijelih usana su klizile suzice kapajući na krvavu haljinicu.Sva se tresla od usamljene tuge i gorke boli koja ju je snažno grlila.A ona je tako voljela svojeg slatkog, malog Danya, njegov grleni smijeh i sretne, velike okice.Sada je ostala sama...Dead girl has got a problem...Na krvavom kamenu, u poderanoj haljini potpuno izgubljena i očajna bez svog krhkog Anđela.I još je uvijek osjećala na sebi prljave dodire Vraga, njegov bolesni smijeh i odvratni jezik kojim ju je svu "obljubio".Ljigavu, nabreklu i žilavu stvar koju je gurnuo u nju i unakazio, dubokim, rasplakanim ranama označio zauvijek.Čistu, krhku dušu nevine djevojčice je raskrvario i ubio...Njegovo zadovoljno stenjenje i bludni, odvratni, pokvareni užitak.Neopisivu bol koju je pustio u nju i crvenu, vječnu hladnoću.Ocean tuge koji ju je razbludno ugušio i potopio...Zakopao duboko, duboko u crnom pijesku gdje je Sunce više zlatom obasjati neće.A onda joj je oduzeo i Danyella.Gorki, zli, bolesni Vrag...Odjednom, Samanthica, kroz svoje maglovite, mokre i tužne oči ugleda dvije paučinaste sjene kako dolaze do njih.Sletjele su lagano na blatnjavu zemlju i počele pjevati svojim mrtvim, prelijepim glasovima.Tužna melodija je, poput vjetra okruživala sve što je bilo mrtvo i živo dok nije ušla u njih.Samantha poklopi uši.Nešto tužnije u životu nije čula.Kao da su sjene pjevale bolom, tugom i strahom svih ljudi na zemlji.Ptice su kriknule svojim glasovima, a nebo se zacrvenilo.Pjesma je silovala Anđele u raju i paklu i oni su gorko plakali gustom krvlju...Samantha kroz zaplakane bisere ugleda kako jedna sjena grli Danyellovu dušu, umrljanu suhom krvlju.Pokriven crnim baršunom u sigurnim rukama Smrti osmjehnuo joj se svojim veselim, blijedim licem.Otvori usne i šapne joj nježno s najslađom ljubavlju:"Ne boj se sestrice, ja sam uz tebe".A zatim nestane u tužnoj pjesmi i svojem veselom smijehu.Samantha brizne u sretni plač.Nije mogla vjerovati svojim očima, ušima.Njezin mali Anđeo se probudio iz ružnog sna i sada je čeka u bijelom Raju.Kada je i nju Smrt primila u svoj hladni zagrljaj, zajedno su se vinule prema sivom, blještavom nebu.Samantha je zadnji put pogledala svoje truplo, život koji napušta.Bisernim osmijehom zatvorila je oči i utonula u tamni veo, dok joj je pjesma tuge i krvi odzvanjala tijelom.Rane u njoj su preduboke i svježe.Nikada neće u potpunosti zacijeliti, i dalje će ostati krvave i bolne ali sa neizmjernom toplinom i osmjesima, možda se led u njoj otopi, a tamu obasjaju zelene, sjajne okice...
Image Hosted by ImageShack.us

Post je objavljen 31.03.2007. u 18:01 sati.