Marketing
Djedica od milijun dolara
Suprotno očekivanjima, 61-godišnji Sly Stallone i njegov alter ego Rocky posljednju su filmsku rundu izboksali upravo onako kako i dolikuje legendama - za pamćenje.
Termin “underdog” (onaj što je pobijeđen, gubitnik) rabi se za osobu ili tim u nekakvu natjecanju, najčešće u sportu, od kojih se, za razliku od favorita, uvijek očekuje poraz, nikad pobjeda. Ako se potonje ipak zalomi, taj se događaj zove “upset” (izvrnuće). Taj “upset”, izvrnuće, priredio je godine 1976. tada nepoznati glumac Sylvester Stallone stvorivši, legenda veli u svega tri dana, možda najbolju celuloidnu “underdog” priču, a svakako najslavniji “underdog” karakter svih vremena - Rockyja.
Put prema slavi
Potaknut kreševom čuvenog Mohammada Alija i anonimusa Chucka Wepnera, u kojem se potonji, što ama baš nitko nije očekivao, pokazao kao ravnopravan oponent, Stallone je napisao scenarij o siromašnu boksaču, pripadniku bijele radničke klase, koji dobije šansu boriti se za titulu šampiona teške kategorije protiv aktualnog prvaka Apolloa Creeda. Prodaju scenarija tvrdoglavo je vezao za svoje pojavljivanje u filmu, i to u liku Rockyja u kojemu je odmah prepoznao svoju životnu priču, želje i snove (zamislite samo da je uloga dopala Ryanu O’Nealu, kako su producenti izvorno htjeli!). Ostatak sigurno znate. “Rocky” je postao megahit godine, preoteo Oscara filmovima kao što su “Taksist”, “Svi predsjednikovi ljudi”, “TV mreža” i “Put prema slavi”, brzinom munje Slyjevu karijeru (bio nominiran za Oscara u kategoriji glavne muške uloge i scenarija) vinuo u stratosferu te ishodio istoimeni serijal čija je kvaliteta, za razliku od kvantitete (svi osim petice redom su postajali blockbusterčine) opadala svakim novim nastavkom. Dok je “Rocky II” (1979.) još i imao smisla, treći, četvrti i peti dio (1982., 1985., 1990.), koliko god ih gorepotpisani u djetinjstvu obožavao, uglavnom se opravdano drže isforsiranima. Posebice petica u kojoj je, da stvar bude gora, kameru od Stallonea opet preuzeo John G. Avildsen, Oscarom nagrađeni autor prvoga filma.
Hard as Rocky
Sly je devedesete nastavio bez Talijanskog pastuha, šarajući po žanrovima, od komedije (“Oscar”), akcijskih trilera i akcijskog SF-a (“Cliffhanger”, “Razbijač”, “Posljednji sudac”, “Ubojice”), do filma katastrofe (“Svjetlost dana”) i krimi-drame (“Cop Land”). Međutim, kad su mu se, zbog mlaka uspjeha većine navedenih ostvarenja, početkom milenija kinonaslovi prorijedili (“Divlja vožnja”, “Get Carter”, “Spy Kids 3D”), toliko da je završio direktno na video (“D-Tox”, “Sjena”) i TV (reality show “The Contender”), unutarnja zvijer gonila ga je da porazmisli o novome “Rockyju”. “Desetak godina razmišljao sam o tome kako je ‘Rocky’ neslavno završio i grizla me savjest zbog brojnih fanova koji su mu godinama bili lojalni. Mislim da je posrijedi refleksija mog manjka fokusa u tom razdoblju, a budući da preuzimam punu odgovornost, odlučio sam napokon utoliti glad toj zvijeri koja predugo urla u meni ne bi li je ušutkao jednom zauvijek”, priznao je Stallone inspiriran ovaj put ostarjelim boksačem Georgeom Foremanom koji je, da bi se izvukao iz besparice, odradio par klupskih mečeva. I tako se njegov Rocky, nakon pet runda, ponovno vratio u ring. Kako se serijal o Rockyju zbog svoje “unedoglednosti” često nalazio na nišanu brojnih parodija (jedna scena iz “Ima li pilota u avionu 2” najavila je još 1982. poster za “Rockyja XXXVIII”, a sličan je štos priredio Mel Brooks u finalu “Svemirskih lopti”, kada TV voditelj veli: “A sada slijedi osvrt na ‘Rockyja 5... 000’”), Sly je šesti nastavak pametno naslovio - “Rocky Balboa”.
Premlad za ta sranja
Vremena su se promijenila za boksača Rockyja “Itallian Stalliona” Balbou, nekadašnjeg prvaka svijeta u teškoj kategoriji. Dani ponosa i slave za njega su “past tense”. Supruga Adrian preminula je blago u Gospodinu, a sa sinom ima zategnute odnose. Ucviljeni i umirovljeni Rocky, tako, dane krati sjedeći pokraj Adrianina groba, a večeri prisjećajući se bolje prošlosti i pričajući sa zetom Pauliejem (Burt Young) stare boksačke priče gostima u vlastitu kafiću. Nakon što, zahvaljujući pobjedi u računalno simuliranu meču, dobije priliku boriti se s aktualnim šampionom Masonom “The Line” Dixonom (Antonio Carver), tu ekshibiciju svi shvate kao neslanu šalu. Svi osim Rockyja u kojemu još uvijek tinja stari žar i koji će, da parafraziram(o) Dannyja Glovera, svijetu pokušati dokazati kako nije prestar za ta sranja.
Kao što u filmu vremešni Rocky na sebe namakne posprdne poglede u trenutku kad još jednom odluči navući rukavice, tako je 61-odišnji Stallone “retromanijačkom” najavom snimanja šestoga nastavka svojedobno izrešetan zlobnim podsmijehom okoline koja mu je prognozirala krah na box-officeu i brdo zlatnih malina, na koje je desetljećima nezasluženo pretplaćen, zbog čega je mahom iz svoga džepa morao iskesati 20-milijunski proračun filma. No, kako veli stara narodna, tko se posljednji smije, najslađe se smije. Uletjevši u kina u pravo vrijeme, poguran “revivalom” boksačkih filmova poput “Cinderella Mana” i “Djevojke od milijun dolara”, “Rocky Balboa” zimus je samo u Americi zaradio više od 70 milijuna dolara (plus još toliko u ostatku svijeta) te je, što je i važnije, dobio odlične kritike koje su ga proglasile najboljim u serijalu nakon originala, ističući emotivnu metatekstualnost cjeline (Sly se godinama također suočavao s vlastitim problemima i neuspjehom) i najautentičnije režirane prizore boksa, u stilu pravih sportskih prijenosa. Da, suprotno izgledanjima, Stallone i njegov alter ego Rocky posljednju su filmsku rundu izboksali, čini se, upravo onako kako i dolikuje legendama. Za pamćenje.
Play it again, Sam...
Iako, naravno, nije bolji od Scorsese-De Nirova “Taksista”, kojemu je pred ravno 30 godina preoteo Oscara, “Rocky” je zlatnog kipića svejedno i te kako vrijedan. Zahvaljujući specijalnu Continentalovu DVD-izdanju, puštenu u optjecaj paralelno s dolaskom “Rockyja Balboe” u kina (kapa dolje!), to je i s ove distancije jasno kao dan. Sylvester Stallone svojim je jednostavnim ali ganutljivim scenarističko-glumačkim krošeom sportsko-dramskih standarda pogodio na pravo mjesto prišivši, usput, izrazu “ispunjenje američkog sna” herojske konotacije. Sve što je John G. Avildsen, redatelj koji se krije iza još jednog jednog razmjerno sličnog projekta, vrlo dobrog “Karate Kida”, trebao napraviti jest bujicu emocija iz Slyjeve skripte uhvatiti u kadru. Srećom, u tome je i uspio. Ozvučen pulsirajućim fanfarama i udaračkom tutnjavom dirljive glazbene teme Billa Contija (“Gonna Fly Now”), “Rocky” do posljednje runde podjednakom silinom ispaljuje akcijske (spektakularni duel s Apollom Creedom) i tronutljive aperkate (Adriaaan!!!), a njegov junak, premda gubi meč, zapravo (moralno) pobjeđuje jer se uspio izboriti za dostojanstvo i (samo)poštovanje u indiferentnom svijetu. Remek-jelo. Veliki film koji dokazuje da Ro-ckyjev (i Slyjev) najjači mišić nisu bicepsi, nego - srce.
“Rocky II-V” za amatere
Forte solidna “Rockyja II” bio je revanšni meč između Talijanskog pastuha i Apolloa Creeda (Carl Weathers), u pozadini kojeg se rasplamsavala romansa između mišićava teškaša i njegove ljubavi života, Adrian (Talia Shire, nećakinja Francisa Forda Coppole), odnosno produbljivao njegov odnos s trenerom Mickeyjem (Burgess Meredith) i zetom Pauliejem (Burt Young). Treći dio, ozvučen glasovitim rock hitom “Eye of the Tiger”, izdevetao je nekolicinu dojmljivih osjećajnih (smrt trenera Mickeyja, prijateljevanje s Apollom Creedom) i boksačkih scena (mlaćenje s popularnim kečerom Hulkom Hoganom i zvjezdicom osamdesetih Mr. T-jem). “Rocky IV”, obojen posthladnoratovskim političkim bojama “reganovštine”, najviše se pamti po junakovim spartanskim treninzima (među ostalim, trčanje po snijegu do bedara s deblom na leđima!) za potrebe nadljudskog okršaja s gorostasnim Rusom Ivanom Dragom (Dolph Lundgren, budući akcijski heroj B produkcije) koji je u ringu umorio Creeda. U petici, pak, Rocky vješa rukavice o klin i postaje trener mladome nadobudniku Tommyju Gunnu (Tommy Morrison) čiju će bahatost u finalu prizemljiti lekcijom iz ulične tučnjave.
Post je objavljen 31.03.2007. u 14:47 sati.