Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/umisljene

Marketing

Za njih…

Noći mi nebi svitale bez vas, zabavu bez vas nebi poznavala, živjeti život bez vas, prijateljstvo bez vas...nezamislivo…
Strah od bijede, dani bez osmjeha, tama u kojoj nema ni tračka svjetlosti, put bez povratka, put nigdje…To bi postao moj život bez vas… Nešto nas je zbližilo ni sama ne znam šta! Možda Bog, možda nebo, možda sudbina? Al` jedno ipak znam, ti su dani zauvijek obilježeni kao početak moje sreće. Bez vas sam kao cvijet bez vode, kao nebo bez Sunca, dečko bez cure… Uz mene ste kad me boli, kad se smijem, kad plačem, ludiram se, uz mene ste onda kad mi je najpotrebnije…Vi ste mi sve; moja snaga, moj lijek koji liječi sve moje probleme, injekcija koja ne bode….Moja ste potpora, oslonac…Život je težak bez prijatelja i čvrste ruke povjerenja. A kako je tek onda kada čovjek svati da je uz sebe dugi niz godina imao laž. Tiho slijedio kao sjena no znao je da ga neće vječno slijediti jer se ta sjena pomalo gubila... Postala je čovjek… Shvatila da je bila vrijedna možda svjesno, možda nesvjesno to ostaje na njoj…Kako je toj osobi…Imao je nešto a zapravo ništa…Kako je kada čovjek svati da nikada nije imao pravo prijateljstvo…Mislio je sam od sebe radio budalu govoreći nije istina, glupost ma blefiraš…
I na kraju svati da je sam sebe uvjeravao uzalud, suprotno, u nešto čega nikada nije bilo bar s jedne strane, a druga je davala sve…Kako…Opet se pitajte kako je to moguće…Ali život je takav da ti pruža više prilika u životu, dobiješ novu šansu; nove ISKRENE ljude koji su i prije bili uz tebe, a da tog nisi ni bio svjestan…Kako shvatiti da si čitavo vrijeme tog prijateljstva pod nečijim utjecajem, da netko upravlja tobom, kako je moguće da netko može biti tako slijep, glup…A to znam ja!!! Za mene je prijateljstvo važna karika u lancu mog života. Ne mogu bez vas, nemoguće je…Zahvaljujem svakim danom što živim u ovom vremenu. Što ste mi VI otvorile oči (Am. & T.), što tek sad živim prijateljstvo…Uz vas se ne bojim hodati, vi ste uz mene i svi moji strahovi uz vas, samo mrvice na stolu zablude koje obrišem lako i samouvjereno. Bez sumnje nije teško dati život za prijatelja, kao što je TEŠKO NAIĆI NA PRIJATELJA koji bi zaslužio da čovjek dao život za njega…A neki nisu ni zaslužili da ih se i pogleda i to je previše…Za vas nemam «hvala» jer mogla bih zahvaljivati čitav život…


…Ali ipak Hvala vam na svemu…
Tek sada s vama shvaćam što znači imati prijatelja pogotovo s vama sam prošla dobre i loše stvari i još ih prolazim VOLIM VAS…

Posvećeno >>> T.G. & AM.Z. & M.z. & a.v.

By: Ana



Post je objavljen 31.03.2007. u 12:13 sati.