Prošla je pokraj njega,a da je opet nije zamijetio. A tako se nadala! Samo jedan pogled...ali ništa. Osjetila je neku čudnu bol. Njezine zelene oči su se napunile suzama. Više nije ni jasno vidjela kud hoda. A i zar je bilo bitno? Zna da je budala...ali ona voli tu budalu.
Jučer si je opet rezala ruke žiletom.
"Pa šta? Ovako manje boli."
A onda se sjetila da ima njegovo ime urezano u svoje meso.
"Ovako si mi najbliži."
Danas se opet mislila napiti. Ona i boca-nije mogla zamisliti bolju kombinaciju.
Čula je da ju netko zove. Da,začula je svoje ime. Brzo je obrisala suze. Crna olovka skroz se razmazala. Njezine zelene oči opet su sve jasno vidjele. Oh!
"Zar je moguće da MENE zove?!"
Gledala ga je tako prodorno. Nikad mu nije prišla bliže. Imao je velike smeđe oči...oči koje svake noći vidi. Osjetila je njegov miris...
"Kako prokleto dobro miriši."
Od cijelog razgovora zapamtila je samo da mora večeras u 23h doći pred školu. Nije mogla vjerovati da trza na nju. Valjda trza.
Poslije podne joj je ipak prošlo s bocom u ruci. Ovaj put je pila od sreće. Pred školu je došla u dogovoreno vrijeme,ali njega nije bilo.
"Kako sam samo glupa! Zar sam zbilja mislila?..."
Taman kad je htjela otići,netko ju je dozvao.
Srce joj se spustilo u pete,sva je zadrhtala.
Nije puno pričao. Primio ju je za ruku i vodio u mrak. Ni ona nije puno pričala. Nije ni mislila zašto ju vodi u mrak,bilo je bitno samo to da je s njim.
Počeli su se ljubiti. Isprva nježno,a zatim nekako grubo. Počeo je navaljivati. Ona nije ništa rekla. Skinuo joj je majicu. Bilo joj je toplo. Pitala se što on sada misli. Osjećala je njegov dah,njegovo snažno tijelo....njegov miris. Vidjela je da ih je mjesečina obasjala.
"Lijepo."
Zavukao joj je ruku u gaćice. Pitala se zašto ide tako daleko. Počeo je navaljivati. Više joj nije bilo ugodno,a on je postao tako grub. Pokušala ga je odgurnuti od sebe,ali nije uspjela. Kad joj je krenuo skidati gaćice,počela ga je udarati. Opet ništa,bio je prejak. Skinuo joj je gaćice. Počela je vrištati,derati se,svom snagom se trudila odgurnuti ga sa sebe.
Ošamario ju je i stavio joj ruku na usta.
Vidjela je njegov hladni pogled i shvatila da je njemu stalo samo do jednog. Tek joj je tad došlo u glavu. Tek je sad otvorila oči i shvatila kamo ovo sve vodi. Opet je pokušala,ali opet ju je ošamario. Bljelo ju je. Bio je pregrub. Opet su se njezine zelene oči zamaglile i osjetila je da su joj oči mokre.
Tek sad je shvatila da joj se uopće ne sviđa njegov miris. Tek sad je shvatila da on uopće nema lijepe oči. Tek sad je shvatila kako je ova noć hladna. Tek sad...
Pokušala je vrištati,ali ništa se nije čulo. Čvrsto ju je držao. Prečvrsto.
Kad je završio ustao se,pogledao ju očiju punih neke čudne mržnje i pljunuo joj u lice.
Sama. Kao i prije. Plakala je...nije znala gdje ju više boli. Zglobovi ruku su joj bili plavi,bolio ju je obraz i krvarila je.
Osjećala se poniženo. Odvratno. Prljavo. Kao zadnje smeće. Nije mogla zaustaviti suze niti je to htjela. Počela je grebati po rani koju si je sama nanijela,pokušala je noktima izgrebati njegovo ime sa svoga tijela.
Još uvijek je osjećala njegov miris na sebi. Miris koji je,sada,tako prezirala.
Obukla se. Njezine zelene oči gledale su u daljinu tražeći nekoga,ali nitko nije došao. Njezine zelene oči...gledale su sada samo s mržnjom. Prezirala je sebe.
Prošla je ponoć. Otišla je kupiti piće,puno pića,da se ova noć što prije izbriše iz njezinog sjećanja. Pila je,ali nije pomagalo. I dalje se osjećala prljavo,htjela je umrijeti.
Prelazila je cestu. Vidjela je auto.
"Bar jednom učini nešto kako treba!"
Zakoračila je korak više nego što je trebala.
Začuo se tup udarac.
Post je objavljen 30.03.2007. u 20:19 sati.