Marketing
Priče iz studentskih dana I
Kiša je počela padati negdje između petka i subote. Kada sam se probudio vani je sve već bilo mokro i blatnjavo. Po Marquezu, kišilo je 4 godine, 11 mjeseci i 2 dana. I bio je ponedjeljak. Meni je bilo potpuno svejedno koji je dan. Stajao sam kraj prozora, glup, u ruci mi je izgarala zadnja cigareta.
Po Pessoi, duša je danas tužna sve do tijela..."Cijelo ja me boli: memorija, oči, ruke. U svemu što jesam osjećam neku vrstu reumatizma."
Kiša je smrdila na trulež. Na vječnost. Na trulu vječnost. NIKAD neće prestat, NIKAD VIŠE, jebeni crni gavrane, u čemu li uživaš sam na žici, tako mokar i ružan. Da si faca, došao bi tu do mene, uzeo moje novčiće, otišao mi po cigarete u trafiku...meni je takva tlaka...
Gavran je odletio, ja sam ugasio cigaretu, sa ogromnim naporom odjenmuo oveću količinu odjevnih predmeta te izašao u umrlu atmosferu kišne subote koja me malo zatim progutala i prožvakanog ispljunula u nedjelji.
Užasna glavobolja. Vani Sunčana Nedjelja, a ja zgužvan u fotelji, pušim zadnju cigaru, ne mogu se pomaknuti. Boli me kurac. Ništa nije vječno. Osim...
Post je objavljen 30.03.2007. u 10:34 sati.