OTVORITE SRCE
BO ŽJEM MILOSRĐU
Bog ne prestaje tražiti čovjeka, ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi - da živi i u njemu nađe puninu blaženstva.
Svoju milosrdnu ljubav nam je očitovao kada je svoga Sina Isusa Krista poslao da nas otkupi i spasi svojom
mukom, smrću i uskrsnućem. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan
koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3, 16).
„Otvorite svoje srce Božjem milosrđu
u ovom korizmenom vremenu“
- govori nam Blažena
Djevica Marija. Gdje čovjek može pronaći
spas i nadu ako ne u Božjem milosrđu!?
Možemo se upitati: zašto je tako teško vjerovati
u Božje milosrđe? Vjerujući u Božje
milosrđe, vraćamo se na same korijene grijeha.
Čovjeku je najteže priznati svoje grijehe.
Kada se čovjek ne osjeća grješnikom,
ne osjeća ni potrebu utjecati se Božjem milosrđu.
A s druge strane, svijet i svaki čovjek
vapi za milosrđem, oproštenjem i ljubavlju.
Posljedice grijeha svakodnevno trpimo
U dubinama neistraživog Božjeg srca
nalazi se čežnja i želja izbaviti svoje stvorenje
od ropstva grijeha. Unatoč tome što
se gubi svijest grijeha, on je stvarnost koja
postoji i čije posljedice trpimo svakodnevno,
kao pojedinci ili kao obitelji. Ono što
čovjek niječe i ono od čega bježi, to ga najviše
progoni. Tek kad čovjek ima hrabrosti
susresti se s onim što ga boli, čega se stidi,
tek tada počinje proces ozdravljenja i
oslobođenja. To je ujedno i najteži korak za
čovjeka. Najteže je jednom ovisniku o bilo
kojem poroku, drogi, kocki ili alkoholu, priznati
svoju ovisnost. Tek kad priznaje svoju
ovisnost, čovjek postaje pobjednik koji
se bori za slobodu i postaje slobodan. Božja
riječ nas uči: „Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, ne ćeš
prezreti“ (Ps 51, 19).
Isusovu milosrdnu ljubav posebno vidimo u
odnosu prema raskajanim grješnicima
Božje srce i Njegovu milosrdnu ljubav
prepoznajemo u Isusu Kristu i njegovu odnosu
posebno prema grješnicima koji mu
dolaze u istini i poniznosti. Isus oprašta
raskajanom grješniku jer je pronašao poniznost
u srcu i istinu u njegovu držanju.
To je istina koja leži u dnu ljudske duše. I
kad je umirao na križu, noseći u duši teret
čitavog svijeta, Isus je našao vremena
da pogleda na osuđenika pokraj sebe, čovjeka
na kojeg nitko nije obraćao pažnju,
jer je on, napokon, pravi zločinac i pravedno
je osuđen. I taj jadni čovjek jedini je kojim
se Isus bavi u ovom zadnjem trenutku,
Isus mu kaže kako će ga povesti sa sobom:
„Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti
u raju“ (Lk 23, 43).
Varamo se ako mislimo da razumijemo
dubinu i tajnu Isusove ljubavi. U Isusovu
Srcu otkrivamo što je Božje milosrđe.
Isus je dobro znao što leži u čovjekovu
srcu. Evanđelje nas upozorava kako Isus ni
od koga nije morao biti obaviješten o tome
što leži u čovjekovu srcu. Mogli bismo olako
zaključiti da se Isus upravo poradi ovog
znanja trebao kloniti čovjeka i izgubiti povjerenje
u njega. No, Isus je zauzeo sasvim
drukčije držanje. On je došao po Božjem
milosrđu, i zato je došao spasiti, a ne osuditi.
Posebno je Isus objavio po svetoj Faustini
da mu se sviđa duša koja se pouzdaje
u njegovo milosrđe. Ona sama je imala
takvo veliko pouzdanje u Isusovo milosrđe
da je u svom Dnevniku napisala: „Ne bih
posumnjala u Božju dobrotu, ni tada, kad
bih imala na savjesti grijehe cijeloga svijeta
i svih prokletih duša; pala bih mu do
nogu i predala bih se njegovoj svetoj volji
koja je samo čisto milosrđe.“ Čitav život
nije previše da naučimo otkrivati istinu
svoga stvarnog položaja pred Bogom.
Terezija od Djeteta Isusa rekla je da bi bila
sigurna u Božji oprost i kad bi počinila najteže
grijehe na zemlji; dodala je da je pred
Bogom najbolje postati sasvim malen, jer
se malenome sve oprašta, a ako padne, ne
pada s visoka. U tome je velika tajna nade.
Božje milosrđe nije slabost, nije jednostavno
dobrota ili samilost. To je gledanje Stvoritelja
na svoje stvorenje, to je gledanje
Spasitelja na svoje djelo otkupljenja i na
svoje otkupljeno stvorenje.
Bog nam želi dati sve - samoga sebe
Sestra Faustina više puta je doživjela
ukazanja Presvete Djevice Marije. Tako joj
je kod ukazanja od 25. ožujka 1936. godine
Djevica Marija uputila slijedeće riječi: „Ja
sam darovala svijetu Spasitelja. Tome svijetu
govori o neizmjernoj ljubavi, koja je u
Srcu Moga Sina i priprema Isusov drugi dolazak
na ovaj svijet. Ne će doći više kao Milosrdni
Spasitelj, nego kao Sudac. Taj dan
bit će strašan, dan pravde, dan Božje srdžbe.
Pred tim danom i Anđeli dršću. Govori
dušama o Isusovu milosrđu za vrijeme
Muke. Ako budeš šutjela u to vrijeme, bit
ćeš odgovorna za mnoge duše. Ne boj se
ništa i budi vjerna do kraja”. Knjiga Otkrivenja
nam govori: „Ne boj se onoga što ti
je trpjeti! Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac
života“ (usp. Otk 2, 10).
Božja riječ je živa i istinita. Kad Bog govori
onda misli ozbiljno, ne igrajući se s
nama i našim životima. To čini i Djevica
Marija preko svojih poruka koje je upućivala
i danas upućuje svakome od nas. Zato
nas i u ovoj poruci poziva da se utječemo
Božjem milosrđu u sakramentu svete ispovijedi,
u kojoj nam Bog ne samo prašta grijehe,
nego nam daje snagu da se borimo
i ustrajemo na putu mira, slobode i obraćenja.
„Vaša sloboda je vaša slabost“ - govori
nam Djevica Marija. Upravo je korizma vrijeme
koje nas upozorava da još nismo došli
na cilj. Korizma nam želi reći da smo još
u pustinji. U pustinji nismo unaprijed osigurani.
Uvijek smo u mogućnosti pasti, izgubiti
slobodu i prodati je za malo sreće,
užitka i radosti koje nam daje grijeh. Bog
nam želi dati ne malo, nego sve, samoga
sebe. Sloboda koju nam Bog daruje je dar,
teret i odgovornost. U toj slobodi u svakom
trenutku smo odgovorni i ne možemo se
osloboditi odgovornosti odlučivanja.
Na svom životnom putu nismo sami,
ostavljeni i prepušteni sami sebi. Uzmimo
s ozbiljnošću ono što nam govori nebeska
Majka kako bismo susreli Isusa i išli putem
svetosti, mira i slobode.
Fra Ljubo Kurtovic, Glasnik Mira
Post je objavljen 30.03.2007. u 07:53 sati.