Ponekad me stihovi dirnu jako, prejako, tamo gdje sam najtanja.
Ponekad u njima nalazim sebe, ... al kad piše Dijete u meni,
onda sam sigurna da on hoda odajama moje duše, jer u svakom retku pronalazim sebe.
Ovo su samo neki od mojih omiljenih stihova
Unutarnji vapaj
Težnja je uspinjući vapaj,
vapaj koji se uzdiže u našem srcu.
To nije vapaj za ugledom i slavom.
To je vapaj za našom potpunom i bezuvjetnom slobodom
Vapaj je Unutarnji Pilot broda našeg života
To su suze našeg srca
Tu se susrećemo i ispunjavamo
Put do drugoga kata satkan je od vapaja našeg srca.
To je vapaj težnje;
Srce vapi i žudi
Uvijek uspravan plamen hrli u vis.
Unutarnji vapaj..broda našeg života
Kiša
Oprosti što su mi oči prepune zlatnih svitanja,
pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
Na koplju ti nosim dušu umornu od samoće i skitanja,
da kisne pod tvojim balkonom bez kaputa i kišobrana.
i p a k
Tiho na prstima dolaziš mi u san
Ko rosa sa tužnog cvijeta
Tvoj pogled je umoran
Tvoja ruka na mom srcu
Kao nekad zaspala
Prokleta je ova kiša što te probudila
Nema smisla da vam copy/pastam dalje, pogledajte sami Dijete u meni
Post je objavljen 29.03.2007. u 10:06 sati.