Marketing
NO strings ATTACHED
U nedostatku boljeg izražavanja ovo je dovoljno dobar izraz za ono što želim reći. Zapravo u hrvatskom bi bila neka fobija, ali strah od (emocionalnog) vezanja za neku osobu. Radilo se to ili o obitelji, prijateljima, dečku…Ne znam zapravo gdje je i početak tog mog problema (ak se to tako može nazvati). Prvo, sada, baš toliko ne,ali prije sam obožavala analizirati samu sebe, sebe u interakciji sa drugima, promatrati druge, istraživati, čitati pa su u kratkom vremenu psihologija, pa i psihijatrija postale moje ljubavi. Ali da ne zalutam, u tom proučavanju sebe čovjek puno toga otkrije, što i dan danas ne znam kako izraziti, zato mi je velika tlaka kada me se pita da nešto kažem o sebi.Užas.
Tek nedavno sam nešto zaključila novo o sebi. Ne volim se vezivati, emocionalno mislim. Uzrok pretpostavljam što bi mogao biti, a on je naravno duboko ukorijenjen u djetinjstvu. Mislim da je to sve sklop više događaja i mojih nekih poimanja stvari pa je eto ispalo to što je. Malo je opet suprotno onome da se vrlo lako sprijateljim i skužim s ljudima…i imam stvarno puno ljudi koje „znam“ . Ali to je to. Površno poznavanje,kao što one mene poznaju i to mi odgovara. Ne volim povrijediti, i ne volim biti povrijeđena. Ne volim da me se otkrije. I zapravo ne trudim se ni druge upoznati. U biti ta vještina mi je u par slučajeva dobro došla jer sam ostala prisebna i racionalna. Ali sve više, to mi postaje teret i jako mi smeta. Postoji par osoba (pod tim mislim 2 ili eventualno 3) koje me recimo malo bolje znaju. Par ljudi mi je reklo da dosta hladno djelujem, što nikako ne želim jer se tako uopće ne osjećam niti ne želim.
Dalje, u tom izbjegavanju emocionalnog prepuštanja (ajme izraza,al aj neka) pronašla sam alternativu. Vezivanje uz određene stvari koje su povezane s nekom osobom, događajem. Jako mi je drago vidjeti neku stvar ili osjetiti miris vezano uz nešto ili nekog. Pa zato imam naviku čuvati gluposti i nebitne (drugima možda) detalje koji me podsjećaju na to nešto. I što još je u tome svemu. Kad ja to prebolim na svoj način, počinje faza čišćenja – bacam stvari i na taj se način osobađam od negativnih emocija.
Što zapravo sada mislim da je sve začarani krug i ide sve ispočetka.
Da…sad bih ja htjela znati kako se osoboditi od svega toga!? Prvo, ovo mi je jedan način terapije jer je odlično to staviti na papir (u ovom slučaju) objaviti svijetu what a crazy person I am J 
. Imala sam potrebu. If u dont know me, dont judge me.
Pa mi dolaze jedne riječi od pjesme. „NIŠTA ILI SVE SA MNOM TAKO JE, SAD ILI NIKADA“
Post je objavljen 28.03.2007. u 22:22 sati.