Neki siomašan dječak prodavao je robu, išao od vrata do vrata, kako bi platio školarinu. Dok je tako radio, u jednom trenu osjetio je glad i uvukao ruku u džep. Prstima je napipao tek tanku kovanicu koja nijebila dostatna ni za komadić kruha. Odlučio jeu slijedećoj kući zamoliti nešto za jelo. Pozvonio je i odmah se predomislio jer mu je vrata otvorila prelijepa mlada žena. Umjesto toga, samo je zamolio za čašu vode. Mladoj ženi se učinilo da je dječak gladan, pa mu je donijela čašu mlijeka. Kad je popio, upitao je: "Koliko sam vam dužan?"
"Ništa"- odgovorila je mlada žena - "majka nas je učila da ne prihvaćamo nikad plaću za pokazanu dobrotu." Mladić se zahvalio od sveg srca, i osjetio još veću vjeru u Boga i u ljude.
Nakon nekoliko godina, ova mlada žena se teško razboljela. Radilo se o rijetkoj bolesti, pozvali su sve stručnjake, između ostalih i ovog mladića koji je u međuvremenu specijalizirao. Kada je čuo iz kojeg mjesta dolazi bolesnica, u očima mu se pojavila neobična iskra. Otišao je do bolesnice i prepoznao tu ženu. Odlučio je boriti se svim silama da joj spasi život. I uspio je!
Zatražio je da završni račun liječenja pošalju njemu; on je nešto pri dnu napisao, te su odnjeli račun gospođi u sobu. Žena je dugo oklijevala prije nego što je otvorila omotnicu. Bila je uvjerena da će do konca života plaćati troškove liječenja. Kad je pogledala račun, oči su joj se ispunile suzama i privila je račun na grudi. Pri dnu su rukom bile ispisane riječi :
"U CIJELOSTI PLAĆENO VELIKOM ČAŠOM MLIJEKA!"
Ti, koji si mi toliko dao,
daj mi još jedno: zahvalno srce!
Ne da bude zahvalno kada se meni prohtije,
kao da tvoja sreća ima i neradnih dana;
nego srce koje će te slaviti
svakim otkucajem.
( George Herbert )
Post je objavljen 28.03.2007. u 17:50 sati.