Marketing
MRVICE - pitanja bez odgovora...
Koliko je, i da li je uopće potrebno u životu pristati na mrvice?
Mrvice života, u bilo kojem obliku. Mrvice tuđih poslova, tuđe naklonosti, garderobe na rasprodaji, ljubavi...Sve ovako, đuture, strpano u isti koš.
Da li je stvarno ljudska odlika miriti se sa malim, biti skroman, ne zahtijevati više, zapravo, znati da nećeš ni dobiti više?
Usput samoga sebe natjerati da stvarno misliš kako je dobro biti zadovoljan s malo...
I pecnuti se po mislima kad krenu putem razmišljanja : a zašto drugi imaju više?
Da li je zbilja vrlina biti skroman, preskroman?
Ili je to odraz unutarnjeg stanja koje kroz skupljanje mrvica vrišti : "za mene niti nije drugo!"?
Što, zapravo, čovjek ima od toga?
Da li je to samo rezultat slabosti i linije manjeg otpora?
Nesposobnosti za borbu na bilo kojem planu, straha od poraza ili...?
Da li se čovjek boji zagrabiti nešto veliko samo radi toga da ne bi ostao i bez ičega? Pa ide na sigurno, principom "bolje vrabac u ruci, nego golub na grani"?
Koliko takvih ljudi ima?
Zašto se čini da drugi bolje prolaze tražeći uvijek više i igrajući uvijek na veliki dobitak?
Da li moraju više uložiti da bi više i dobili?
Ili je tu samo puka sreća u pitanju...
Životna sreća.
Post je objavljen 25.03.2007. u 15:41 sati.