Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bljestavilo

Marketing

Gospodari mora i jedna lopta

Da li i vas izbaci iz takta ovo pomicanje vremena? Ma mislim, smiješno… radi se samo o sat vremena gore/dolje, ali dovoljno da mene uvijek zbuni prvih par dana i poremeti mi sav tempo.
Ovog vikenda sam posjetila jednu vrlo zanimljivu izložbu… radi se o izložbi morskih pasa «Megalodon» u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju.



Ja sam veliki zaljubljenik u morske pse i neopisivo ih se bojim.
(Proklete sjene pod morem dok plivam, morska trava, crna dubina i film «Ralje».)
A jednostavno ih obožavam. Divim im se jer se zadnjih stotinjak milijuna godina (od razdoblja krede pa sve do danas), nisu gotovo uopće mijenjali. Rijetko koju životinjsku skupinu karakterizira takva postojanost i evolucijska uspješnost. (Bravo morski psi, zbilja ste pravi gospodari mora.)
Megalodon je davno izumrli dvadesetmetarski morski pas, težio je oko 25 tona, imao izrazito jaku čeljust promjera i do 2m. (Baš ga i ne bi htjela sresti pod morem dok ronim) Pretpostavlja se da je izumro radi prirodnih, evolucijskih razloga, jer morski psi ni nemaju prirodnih neprijatelja, osim čovjeka – danas. Današnji srodnik megalodona je veliki bijeli morski pas. (Da, to je baš taj na koga mislite.)
Izložba je jako zanimljiva, napravljena je tako da se može ući u čeljust megalodona (ja sam to malo slikala mobitelom, pa možete vidjeti na slikama tu čeljust kroz koju se ulazi – za opis slike prijeđite mišem po slici), a u njegovoj unutrašnjosti se mogu vidjeti ostatci fosilne kornjače, čeljust sa zubima fosilnog dupina, okamenjene ostatke «panonskog mora», razne školjke.

čeljust megalodona u koju se ulaziunutrašnjost megalodona, sa lijeve i desne strane i pri vrhu na podu, eksponati fosilnih ostataka
zubi morskoga psafosilna kornjača

Sad sam se sjetila neodgojenih klinaca, koji su počeli skakat po pijesku i školjkama di se nalaze eksponati, dok je njihov tatica bezbrižno hodao i škljocao sa fotićem… i da bi riječ rekao svojoj neodgojenoj razmaženoj klinčadiji, strašno.
I tako, na gornjem dijelu izložbe mnoštvo riba, hobotnica, svih tih morskih živina… a ima i ptica, tigrova, predivnih leptira, kukaca … uglavnom – isplati se otići na izložbu.



Za nas studente je karta 15 kuna. I teta na blagajni je jako ljubazna i divna žena, što je rijetkost i trebalo bi je zaštititi poput endema, poput sredozemne medvjedice… Teta, pozdrav ako slučajno čitate!
Dok sam razgledavala te morske pse, sjetila sam se filma «Noć u muzeju» i palo mi na pamet kako bi bilo da sve to oživi u muzeju … hm… ne bi se baš dobro provela i izvukla živu glavu…
Dobro, ribe i morski psi bi se počeli koprcati na suhom, ali ima i kat sa tigrovima, lavovima, i ostalim mica-macama. Hm… da.

Još mali osvrt na jučerašnju utakmicu… pa naši komentatori su za deset. «Lopta bježi od noge igrača. Lopta se igraču lijepi za noge.» Ma baš je zločesta ta lopta! Još da mi je znati gdje su joj oči, nos, usta, ruke i noge.
Sve je ta lopta kriva, ona bježi od nogometaša… zločesta lopta, puj!
Ipak pobjeda je naša – pa čestitke igračima. I lopti.

P.S. – PS3 će biti moj, ali kada mu malo spadne cijena. Ipak mi neki nismo te sreće da ga dobijemo na poklon kao naša tzv. elita.
Hvala svima na komentarima, baš se nasmijem… super su mi ;)



Post je objavljen 25.03.2007. u 15:09 sati.