Marketing
Nema ptice do prasice i piva do besplatnog
Nikada neću zaboraviti tu ljetnu večer, bilo je vruće i pomalo sparno. Ja mlad i neiskusan sjedio sam okružen ljudima starijima od sebe na terasi lokalne birtije na jednom malenom otoku, još nevin i povodljiv. Tada sam prvi puta ugledao nju, visoka, tanka, crvena i zavodljiva poput grijeha, a košta samo 8 kuna, i to ne ona pederska mala nego prava, bujna i obla od 3 deci. T e večeri smo se družili dugo u noć, ja i moja prva čaša bambusa, nakon nje je došla još jedna i još jedna i još jedna…Tako je započela moja strastvena i vatrena afera sa C2H5OH. Sada se družimo, relativno često, doduše ni izbliza toliko često kao nekoć, ali i dalje se viđamo, nemamo ekskluzivnu vezu, naime dijelim tu svoju ljubav sa prijateljima i poznanicima radije nego da je držim samo za sebe…to je ljubav koja je najbolja grupno.
Alkohol, etilni naravno, u svim svojim oblicima definitivno zaslužuje hvalospjev, tekućina koja je uzrokovala toliko jada i toliko veselja kroz povijest kao ni jedna druga (dobro možda joj konkuriraju neki nusprodukti određenih tjelesnih funkcija ali o tom po tom). Mnogi od nas začeti su pod utjecajem vesele kapljice, vino, pivo, konjak, vatrena voda, pitralon, pino silvestro…mnogi smo bili samo sjaj u tatinim očima, proteinska gvalja u njegovim jajima dok se na koncertu Bijelog dugmeta nije malo okuražio bocom Rubin vinjaka i odvukao staru malo dalje od svjetla reflektora….oooo da, mnogi snošaj, felatio i kunilingus započeo je tako, blagoslovom Badela. Možda bi alkohol trebalo prodavat kao eliksir ljepote, seksualne privlačnosti, uništavanja inhibicija i tajni napitak hrabrosti. Neke stvari postaju puno ljepše i prihvatljivije kada su okrunjene alkoholnom izmaglicom, dok druge postaju sve lakše i manje odvratne. A kada se probudiš ujutro sa tisućama bubnjeva Darkwooda u glavi, slamom i okusom neopisivog užasa u ustima, trljaš oči i pored sebe ugledaš Grenlandskog tuljana kako ti se smiješi iz velike rupe na krevetu pored tebe. Gledaš oko sebe i vidiš kožne korzete neopisive veličine, bičeve i čelične šipke i odjednom flashback…vjetar ti šiba lice, mašeš rukama kroz zrak, valovi, ogromni valovi, prisjećaš se mučnine i riganja sa strane, pogled dolje otkriva nepreglednu bijelu masu koja se talasa pod tobom sa kožnim krpicama na sebi, lagano podizanje glave pokazuje neopisivi užas nacerene hijene koja te gleda sa izrazom zahvalnosti u utonulim očima. Znaš da je noć bila gadna i drago ti je što se ne sjećaš detalja, ali ipak danima poslije toga iskašljavaš i između zubi iskopavaš kapitalne primjerke crnih kovrčavih dlaka koje ti samo pružaju nove užitke dok pokušavaš zadržati želudac na mjestu. Jebiga sranja se dešavaju (unatoč nekim stvarima koje se sreću u stvarnom životu ovo je izmišljeno).
Čudno alkohol djeluje ne ljude, šutljivi pričaju, razgovorljivi seru bez zaustavljanja, mamini sinovi postaju klošari, a djevice se okreću drugim horoskopskim znakovima. Dok neki samo grle i ljube ostatak čovječanstva ili pokušavaju poševiti susjedovog kokera, drugi postaju kuražni i nasilni i liječe svoje djetinje frustracije na klincima iz susjedstva.
Naravno najbolje ide uz klopu ali ne bilo koju…uglavnom uz onu masnu narezanu pod 45 ili uz onu koja se radi na otvorenom plamenu, onako po primitivno. Jeste primijetili to kod roštilja i uglavnom pripadnika muške populacije, skupljaju se oko vatre ko muhe oko govana. Naravno svako u ruci ima i bocu/čašu omiljenog mu intoksicirajučeg sredstva koje voli povremeno zaliti po žari da primiri plamen (molimo ne pokušavati sa rakijom i drugim pićima sa visokim postotkom alkohola u sebi) ili samo zato što misli da će tako biti finije. Svi vole roštilj (čast iznimkama koje dane provode na brodovima spašavajući ugrožene morske sisavce), svi vole zamastiti bradu i navaliti na mesinu i luk bez ikakvih inhibicija, i sve to zaliti hladnim pivom. A sama priprema, to je već poseban užitak…sjekire, noževi, ogromne viljuške, cijepanje drva, izmišljanje marinada i lov na meso po okolnim šumarcima. Obično ako se radi kroz nekoliko dana prvi dan loži se drveni ugljen, briketi naravno, potpaljuje se hepo kockama ili plamko vatrom u boci, peče se meso već kupljeno pripremljeno, svi su čisti i uredni, priča se o autima, ženama i sportu. Drugi dan vatra se pali stari novinama i triješćem te ostacima ugljena sa dna vreće, vadi se meso iz zamrzivača i nabrzaka se izmišlja neka kombinacija ulja, luka i začina, viljuške su pogubljene i vade se noževi, što đepni što lovački, koljački, svi su lagano mamurni a Pero ima oderano koljeno, priča se o autima, motorima, ženama, oružju i sportu a Pero spominje i dalekoistočnu filozofiju. Treći dan vatra se loži kremenom i kresivom, bacaju se bukovi panjevi i čeka se da se stvori žar, poneki još imaju mesa sa sobom dok ostatak prilazi sa horizonta, krvavih ustiju vukući za sobom tele koje su zaklali pola kilometara dalje od vikendice kod starog Joze misleći da je zapravo srna, jedini začini su vegeta i dobra volja, tele se nabrzaka odere i istrančira i posakriva u šatore, najbolji dijelovi se peku odmah i jedu polusirovi, Pero spominje da bi mogli ispeći i njegove ši-take gljive i dobiva pored koljena i oguljeno čelo, svi su pripiti i priča se autima, motorima, seksu, politici i filozofiji a netko započinje priču o postanku svemira. Četvrti dan su svi pijani ko guzice, vatre se pali dugo i mukotrpno sa dnom razbijene boce rakije kao povećalom, samo još jedna nož nije izgubljen pri noćašnjoj partiji „bacanja noževa u drvo“, stari narodni sport, nešto smrdi, tele se pokvarilo, dijelovi koji su preostali se izdvajaju i bacaju na roštilj iako vatra još gori visoko a i smrdi na spaljenu gumu, razgovor se prvih 5 minuta bazira na artikuliranim riječima, sve poslije su samo iskonski zvukovi: gr, argh, ugh, aaaahhh i zvukovi vršenja tjelesnih funkcija popraćeni gromoglasnim smijehom, Pero je pobjegao jer je sinoć dobio batina kad je pokušao još jednom ispeći svoje ši-take pored krmenadle (odbijam reći da su to karmenadle). Peti dan svi odlaze kući, e zbog jednog vanjskog prijeloma potkoljenice, opekotina trečeg stupnja ni starog joze koji je sinoć pucao po njima u potrazi za kravom već zato što nema više alkohola.
Što je pisac ovim htio reći…ne znam ni sam, ali eto ispalo je tako kako je, pazite kako pijete ne pretjerujte ni u čemu, za roštilje vam je najbolji svinjski vrat, ne zazirite od kotlovine dobra je i čak i povrće može biti fino sa roštilja uz uvjet da se servira uz 8 puta veću količinu mesa i da je po mogućnosti povrće u pitanju luk. Ne budite nasilni kad pijete i kad već koljete srndače u tuđim štalama začepite jadnom teletu usta i učinite to brzo jer danas puno ljudi ima oružje.
Pozdravlja vas Gospodar Majmuna!!!!
Post je objavljen 25.03.2007. u 15:08 sati.