Koracam kroz noc,korakom duzim od noci;
ko je taj sto pored nas ide,treci,
necujan,u nakani da sklad nam prijeci,
sklad bez kojeg ja ne bih mogao ja biti,
bez kojeg ne bi mogla biti ni ti.
Koracam,i vidim samo ti me pratis,
trepetljika,blijed milujuc gustis,
ali,znam,i ja i ti i mjesec pustim
cinimo svijet da nije onog treceg,
sto bliz,od daha blizi,uz nas sece.
Koracam,i dva se udaljuju srca,
da svako u svom zavjetarju grca.
Sjeno,kazi,sestro,da l`to mrca
kroz dugu vodis noc,umjesto mene,
umjesto onog sto ceka:na javi da se prene.
Post je objavljen 25.03.2007. u 12:11 sati.