Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/didarogo

Marketing

n.j.u. 9

No, kad se ovako pogleda, početak XX stoljeća doista je mnogo obećavao pa i mnogi su umni ljudi toga vremena vjerovali da je čovječanstvo doista stiglo do praga «zlatnoga doba», doba napretka, mira, harmoničnoga razvoja i neviđene ekspanzije ljudskoga roda pa ipak pedesetak godina nakon početka stoljeća, svijet se zapravo dizao iz ruševina uzrokovanih najvećim ratnim sukobom u pisanoj povijesti.


3. POGLAVLJE

Ratovi dvadesetog stoljeća

Koji je, zapravo, prvi rat u XX stoljeću? I nisu li prvi ratovi prošlog stoljeća ustvari započeli još u XIX? Doista, sukobi poput rata Prusije i Italije protiv Austrije 1866. ili Francusko – Pruskog rata 1870. imaju u sebi dosta elemenata koji će tvoriti ratove dvadesetoga stoljeća, no za punu preciznost treba otići još koju godinu ranije i maknuti se iz Europe do Sjeverne Amerike, gdje se vodio građanski rat Sjevera i Juga u kojem su prvi put uporabljeni ne samo tehnički izumi koji će kasnije doći do punoga izražaja, nego i ideološko – političke kao i sociološke silnice koje su pokretale sukobe slijedećih stotinu godina. (donekle se takvim može smatrati i Krimski rat)
Najčešća kriva percepcija Američkog građanskoga rata je da se on vodio zbog pitanja ropstva i crnaca. Doduše, to je svakako bilo jedno od pitanja koja su utjecala na njegovo izbijanje, no pobjednici koji su, kao i uvijek, pisali povijest, potrudili su se da svoj vojni pohod oboje «humanim» bojama, brige za svoje potlačene sugrađane, skrivajući tako neke puno važnije činjenice koje su odredile daljnju sudbinu SAD-a, a samim time i svjetsku povijest do danas.
Američki građanski rat prvi je ustavno-sustavni rat, odnosno pravno – ideološki sukob dvaju koncepcija uređenja suvremene države na osvitu vremena u kojemu monarhija uzmiče pred republikanskim oblicima vladavaine. Republikanskim da, samo kakvim? Jer kao što i monarhija može biti aspolutisitčka, ustavna ili obilježena stanjem zvano i «feudalna anarhija», tako i republika ima raznih. Te dvije koncepcije predstavljale su sredinom XIX stoljeća u SAD-u Republikanska (sjever) i Demokratska (jug) stranka. Osnovni razlog razilaženja tih dviju stranaka bilo je pitanje ustavnog uređenja mlade države; federacija s jakom središnjom vlašću u kojoj su savezne države tek instrumenti lokalne uprave i samouprave, što su zastupali republikanci, ili labaviji oblik konfederalne vlasti u kojima su države glavni nositelj suvereniteta koje tek djelomice prenose na središnju vlast iz praktičnih razloga, kako su tražili demokrati. Južnjaci su stoga smatrali da su oni pravi «borci za slobodu», odnosno nastavljači rodoljubnih tendencija iz Američkog rata za neovisnost jer se suprotstavljaju centralističkim težnjama i gušenju individualnih sloboda protiv čega su se i borili. Ljudi su se tada, posebice na Jugu, osjećali prvenstveno građanima svojih država; bili su Virdžinijci, Teksašani, Džordžijanci, a ne «Amerikanci», zemlja je bila manja, a način života na Jugu gdje nije bilo tako velikih gradskih i industrijskih središta pogodovao je takvom razmišljanju. Kad je beskompromisni predstavnik unitarne države, Abraham Lincoln, osvojio vlast, građani s juga su plebiscitarno glasovali za odcjepljenje i formiranje Konfederacije nezavisnih država.


Post je objavljen 24.03.2007. u 22:19 sati.