Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ljevakinja

Marketing

Death is all around us...

Sretan je onaj tko je vječito suočen sa satom svoje smrti i svakog se dana priprema za kraj.

Razumijem da postoje mnoge definicije sreće, ali ova...Zastala sam i proučavala ju dok sam čitala knjigu o jednoj patologinji. Ima ljudi koji stalno razmišljaju o smrti. Svakoga dana boje se da neće preživjeti, a svake noći da će zaspati i više se ne probuditi. Od toga im se život pretvara u strahovanje i više ne mogu uživati u njemu. Toliko puta sam se u bolnici susrela s bolesnicima koji se ne žele liječiti jer, kako kažu, ionako će umrijeti pa zašto se truditi?
Kao dijete u predškolskoj i početku školske dobi jako sam se bojala smrti. Taj strah je prestao s 8 godina i sad mi je smiješan no i dalje se sjećam tih dana. Možda se nisam toliko bojala smrti kao takve, već sam se bojala gdje ću ja završiti? Kamo će moja duša otići? Onda sam razmišljala kako će se sve odvijati bez mene. Djeca će ići u školu, odrasli će ići na posao. Katkad će zapeti u prometnoj gužvi pa svirati i derati se kretenima naprijed da pomaknu te limene guzice svojih auta. Psi će kakati po travi a mačke će se muvati oko nogu svojih vlasnika i umiljato presti. Djeca u vrtiću će svakodnevno vani iznijeti igračke i igrati se i vikati. Sve će se to zbivati. A mene neće biti tu da to vidim. Onda sam se pitala gdje ću ja biti? Zarobljena u nekoj šugavoj tami with no way out? Kad neću moć ni gledati što se zbiva oko mene? Pa skužih, neću se zamarati s time. Šta bude, bude. Otad vjerujem u reinkarnaciju. Tj. Kad umrem, ponovo se rodim i živim život otpočetka. Mislim da se to kosi s mojom kršćanskom vjerom (nisam sigurna) no nema veze. Glavno da je meni fino. Otad smrt smatram jednim dijelom života koji ćemo svi jednom dočekati. I toga se ne treba bojati. Ali, ne treba ni biti toliko spreman za kraj da te to čini sretnim kao što kaže izreka. U svemu treba imati granice, pa čak i kad se radi o tome. Dotad, mogu pogledati još koju obdukciju i izravno se suočiti sa smrti. Bit će vremena, samo treba čekati. Čekati, čekati...I doće će taj dan kad ćemo opet ići na obdukciju.
I čuvajte se babe smrti.
Buahahah.
Tako.

Post je objavljen 24.03.2007. u 20:03 sati.