Jučer smo se Suncokreta i ja našle s Furbon i popile dvi kave. Dogovorili smo se bili isprid Grgura, a kako smo mi dvi malko uranile jer smo već bile po gradu nešto obavljat tako smo se "sakrile" u đardin, sile, zapalile i čekale kad će se pojavit neko ko će se zaustavit i čekat isprid velikoga kipa. I onda je naiša i Furbačun pa smo ga zvale i mahale mu. Sili smo prvo u jedan kafić pa nan je muzika dosadila pa smo se uredno primistili u drugi i ćakulali o svemu i svačemu, tema nikad dosta. Baš je bilo lipo i opušteno i zabavno. I Furba i Suncokreta su super (mada Suncokretu znan od prije). Zanimljivo je još šta smo svo troje išli u istu osnovnu pa smo razvezali i o tin danima i anegdotama. Bilo je lipo.
Između ostaloga smo spomenili vjeronauk onda, vjeronauk sada..... i došli do zaključka da je u stvari bez veze šta se vjeronauk održava u školi.
Ja jesan vjernik, katolik, ali bez obzira na to mislin da nijedna odgojna metoda ili odgojno načelo ne može to odobrit. Možda se ja dovoljno ne razumin, ali takav mi je stav. Zašto bi se vjeronauk održava sridon peti sat? A šta je s onon dicon koja su odgojena tako da ne viruju u Boga? Ili šta je s onon dicon koja su odgojena tako da viruju u Boga koji se skroz drukčije zove? Dakle, šta je s onon dicon koja su npr. pravoslavna? ili koja su protestanti? Zar to ne bi tribalo bit na razini Crkve pa svakome na volju?
Isto ka šta su tri skautska principa dužnost prema sebi, Bogu i drugima. Ni to mi, moran priznat, nije jasno. To dica u izviđačima uče, ali isto nisu sva dica tako odgojena!
To je isto jedna vrsta diskriminacije!
Post je objavljen 24.03.2007. u 13:54 sati.