evo odmorio sam glavu i tijelo, nabavio sam si jebenu pedeseticu (bez i jedne sjemenke), nabavio sam si i malo marokanca da mi oboji ove dane. Tmurne i sive. Ne mislim pritom na ova polu-sunčane dane koji dolaze jedan za drugim. Mislim na ove ponedjeljke,utorke,srijede...
kako sam imao tjedan dana samo za sebe, samo ležanje u krevetu, samo to ništa drugo. par sitnica mi je upalo u moju neobrijanu i krajnje zapuštenu, ali ipak vrlo simpatičnu, tvrdoglavu i ludu glavu. sitnica poput sam, usamljen, napušten... da znam, previše razmišljanja u osamljenosti može dovesti do glupih sitnica koje se hrane idiotizmom i paranojom i bivaju sve veće i veće. ali opet one postoje.
razmišljajući dalje o tim stvarima uvijek bi se spoticao o riječ tuga. makar bi spretno zaobišao svaku pomisao na to da sam tužan i to s prilično uvjerljivim argumentima poput onog sretan sam :-) stvarno jesam ne glumim ni najmanje imam frendove kojima 100% vjerujem, besplatnu drogu(u mojem društvu/cjelini svi bi željeli imati besplatnu drogu(komplicirano)), auto i novi cd od hladnog piva, ništa mi ne fali osim možda za jednu 0 više para, al to nije bitno... i opet tuga. ta tuga se neprestano pojavljuje sam na sekundu, a ostavi svoj otisak koji traje satima.
razmišljajući opet otkuda dolazi ta tuga. pa tuga je nedostatak sreće. dakle jedan dio mene je nesretan. pa mislim nisam nesretno zaljubljen (nisam uopće zaljubljen), nisam ovisan o nikome pa tako niti o nekakvoj vezi u kojoj se samo opterećuješ sa činjenicama da ti je djevojka postala iritantna, da sex valja samo njoj, i da ti je novčanik uvijek prazan ali uvijek uspiješ nekako platiti rundi i imati benzina u autu.
ne tražim takvu vezu a sve djevojke koje me okružuju upravo su takve iritantne i bezlične. i ona jedna koja uspije postati iznimka i zasvijetliti nekom drugom bojom, ubrzo postane lovina nekog debila sa novom hondom koju mu je tata kupio za 21 rođendan tako da je prodao 2 krave i konja (ponija onog slatkog minijaturnog :-) promatram takve stvari već godinama. baš po šabloni iz dana u dan iz mjeseca u mjesec, godine u godinu. i svaki put bi zvonko orila nada u mojim mislima kako postoji neko mjesto gdje djevojke nisu površne, gdje debljina novčanika nije bitnija od izgleda ako ništa drugo. ali takvo mjesto još nisam našao. možda na par sati dobrog parteya dok bomboni kroje sudbinu možda tada skidamo već zapečene maske s naših lica. zato i hodam po parteyma 8god. i idem prema 9oj i radim stvari koje radim i nikome se ne opravdavam za to. nikome osim sebi.
analiziram tako segment po segment svih svojih bivših i već zaboravljenih ljubavi. i sve su mi u dobrom sjećanju. pa zašto su te veze pukle. što se dogodilo?
a jebi ga problem je u meni. i to kažem javno i bez imalo žaljenja.
problem je u meni što nisam trpio neke stvari, poput one da je svaka moja bivša nakon mene teže zabrijala na kemiju. po pričama koje čujem moja zadnja polu-djevojka sad roka više zine od mene, i brijem bolje joj je nego meni očito. i tu je glavni problem. ne može mojoj bivšoj biti bolje nego meni. kada se tako nešto desi možemo to poricati, ignorirati, opovrgavati ali to jednostavno nije u redu. gdje je tu pravda? to je okrutno poput one rečenice budimo frendovi.
ma odjebi imam svoje frendove, ako ti se ševi znaš moj broj, meni se uvijek ševi. to je uglavnom moj odgovor na sve te prijateljske ponude. jer recimo da pristanem biti frend, ili bi ona bila ta koja se hini da je frend a tjera svaku koja mi se približi i ima ljubomorne baš kao što ih je imala kada smo bili bliski ili suprotno. sudjelovao sam u obje strane sagledao obje perspektive i ipak se držim ove svoje javi se za sex za ništa drugo. i jebeš ga takav sam. teško vjerujem, nikada u vezi, i nikada poslije veze. zato i ležim sam u krevetu, sam si kuham čaj, i nikoga ne jebem. no sve u svemu sretan sam jer ni mene nitko ne jebe. a tuga? pa nije ni loše tu i tamo prisjetiti se koja je alternativa sreće pa makar i ove moje.
kad malo bolje pogledaš rekli bi da sam ovo napisao da se uvjerim da sam dobro (sretan zadovoljan itd.) he he i to baš u ovo vrijeme kada sam mogu 100% sigurno reći da sam odjebao ovaj bronhitis u pomoć sumameda naravno. a kad sam išao dati krv u laboratorij 5 min prije sam spalio pljugu i nalaz mi je prejeben sve je u granicama normale he he he vidiš vidiš ima valjda nešto u tome da je žiža ljekovita.
uglavnom još jedan tjedan sam na bolovanju jer nisam glup, ali ne kašljem više tempica mi je skroz ok i uživam u ležanju i gledanju dvd-a (na telki sam od vlade uzeo 20dvd-a ono pizdarije kaj se vrte po kinima i kaj još nisu došla u kina he he he ) i nisam vukao zinu cijeli tjedan al bi danas mogao :-) subota je
Post je objavljen 24.03.2007. u 11:06 sati.