Marketing
u mraku ostajem
slobodan ponovo,
od stisane melankolije,
otrgnuta latica
od cvijeta samoce,
poput andjela sklapa oci,
brzo zaboravljajuci ime moje
ime zaboravljeno,
u prolaznoj vjecnosti,
zarobljen u miru,
ponovo,
bez zadnje zelje,
progutan,
odustajem...
-------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------
vristim i zavijam tiho u noci,
grlo me boli od zavijanja,
stranice se okrecu,
prica se nastavlja,
samnom ili bez mene...
-------------------------------------------------------------------------
Simon and Garfunkel - I Am A Rock
A winters day
In a deep and dark december;
I am alone,
Gazing from my window to the streets below
On a freshly fallen silent shroud of snow.
I am a rock,
I am an island.
Ive built walls,
A fortress deep and mighty,
That none may penetrate.
I have no need of friendship; friendship causes pain.
Its laughter and its loving I disdain.
I am a rock,
I am an island.
Dont talk of love,
But Ive heard the words before;
Its sleeping in my memory.
I wont disturb the slumber of feelings that have died.
If I never loved I never would have cried.
I am a rock,
I am an island.
I have my books
And my poetry to protect me;
I am shielded in my armor,
Hiding in my room, safe within my womb.
I touch no one and no one touches me.
I am a rock,
I am an island.
And a rock feels no pain;
And an island never cries.
-------------------------------------------------------------------------
kao stakor u labirintu zavrsavam...
-------------------------------------------------------------------------
neocekivani dodatak
"Rukavicu i Rusalka baca,
pa sve vas izaziva: Nek' podigne je, tko se usudi!"
na vasu zalost, usudio sam se...
val
vjetar
jedro
pjena
sjena
izgubljen u valu uplakanom,
spavam sam u varci tisine,
dok mi kosu divlju vjetar lagano nosi,
prema hladnom jugu,
gdje kamen od srca moga,
bespomocno lezi...
jedro tesko za moje jadne ruke,
uzdignut moram,
da hitro iz nistavila,
prema kamenju pribjegnem,
od koje more udarajuci stvara pjenu,
na koje moje srce u tisini baca sjenu...
Jelenin zadatak:
konji
sunce
tvrdjava
mozaik
telo
Gorostasna tvrdjava se izdigla oko njega,
Poput hrasta s vremenom tiho je rasla,
pruzala hlad konjima umornim od bjezanja,
bivala zaboravljena u uzarenoj noci,
izrezbarenim simbolima na kamenu grubom,
na njezinom telu, cigli osusenoj,
i poput isprepletenog mozaika
je krasnu pricu pricala,
o njegovom licu,
cistom i neokajanom,
licu vrijednom ovih vijecnih oziljaka
koje sunce povremeno,
svojim mrzlim plamenom,
toplim nadolazecim jutrima
u slatkoj tisini obasjava...
rukavicu prasnjavu, istrosenu i staru bacam cak i ja, ostavljajuci pet malih rijeci, ako zelite podignite ju...
devoran
silueta
dezertacija
orgija
koža
Post je objavljen 24.03.2007. u 00:58 sati.