„Tvoja sestra.“ reče ona nimalo obzirno i uperi štapić prema meni izgovarajući nekoliko latinskih riječi među kojima sam razumjela: „Njen strah neka je pridobije, njen strah neka je zagrli, neka je obavije u vječnu tamu i zauvijek u njoj izgubi!“ - „Nemoj, molim te!“ Ona se osmjehne praveći tako od svega ovoga samo komediju, komediju koja je bila smiješna samo njoj. Osjetila sam blagi mlaz svjetlosti na mome vratu kako se spušta niže prema korijenu moga bića, kako prodire dublje u unutrašnjost, kako me čini slabom i nemoćnom…praktički, nesvjesnom. Hladan kameni pod i svjetlost svijeća sada se obijala o mnoštvo zrcala… Vidjela sam ih tako jasno – svoj lik u svakom od njih…a u svakom drugačije izgledam. Počevši od ranih godina u bezjačkom svijetu…a završivši točno na ovoj slici; slici mene na kojoj bespomoćno ležim. Ona se negdje bila izgubila…niti sam čula njen glas koji je tiho pjevušio melodiju koju je svirala violina, niti sam vidjela obris njena tamna lika. Osjetila sam slabost u rukama ali – više nisam bila vezana. Ustala sam se poda, polako i oprezno, nevoljko pogledavajući sobu koja je sada poprimila potpuno drugačiji izgled. Zidovi su postali viši, prozori tamniji a pod od bijelog mramora se pretvorio u crni. Doticala sam zidove u potrazi za nekakvim skrivenim vratima preko kojih bi se mogla vratiti ali ničega te vrste nije bilo… jedino što sam, očigledno, morala uzeti, bio je ključ unutar staklene posude. Ključ od srebra na crnom kožnom lančiću. Na jednoj strani ključa bila je posveta… Emmi Slytherin. Vrata nije bilo…ali ključ je svejedno stajao. Promatrala sam ga pažljivo dvoumeći se – uzeti ga ili ne ali u konačnici ga primih u ruku. Hladno srebro klizne niz moj dlan ali osjetih kožni lančić koji je zapeo za moju narukvicu. Sasvim dovoljno vremena da ponovno uhvatim ono malo srebrno čudo… Dok sam negdje padala…
Odjednom, nađoh se u prostoriji sličnoj onoj u kojoj sam se prije nalazila ali ovoga puta, postojala su vrata. Četvora vrata – sa znakovima domova. Putoključevi su me oduvijek fascinirali. Najbolje od svega je bilo to što sam ih do sada upotrijebila sasvim slučajno i protiv svoje volje. Zbog svoje majke, zbog svoga oca, i sada…zbog svoje sestre. Pogledom pređoh preko vrata. U cijeloj toj masi oznaka, odmah uočih ključanicu srebrne boje na slytherinskim vratima. Sasvim malena zmija bila se omotala oko kvake ali čim približih ruku, ona se uvuče u ključanicu. Pokušala sam staviti ključ unutar ključanice, ali nisam uspijevala. Mislila sam da u nečemu griješim ali moja pogreška pokazala se istinitom – ključ je odgovarao gryffindorskim vratima. Kada sam nogom zakoračila u tu prostoriju, bila je drugačije od svega što sam do tada vidjela. Zapravo, prostorija…i nije bila to u tom značenju riječi. Bio je to više vrt. Vrt sa kamenim klupama, crvenim ružama, niskim mramornim stolom u sredini i lavom koji je spavao u sredini…vrta – u nedostatku boljeg izraza. On se ne obrecne na moj dolazak te ja znatiželjno počeh hodati. Što sam dublje zalazila, tamnije je postajalo. U konačnici, postalo je…ništavilo. Veliko crno ništavilo koje se protezalo daleko…bilo gdje oko mene. Više nisam mogla vidjeti jer je tama bila tako gusta. Uzeh štapić u ruku. Čvrsto ga stišćući u strahu da ne ispadne, ruka mi se oznojila. „Lumos!“ rekoh tiho. Osvjetljavajući put oko sebe, pratila sam pomalo izopačenu stazu koja me nigdje nije vodila. Sve dok praktički nisam stala pred vrata nekakve kuće. Bila je to kuća u stilu srednjeg vijeka – niska ali široka i dugačka. Velikih prozora koji su bili širom raskriljeni i iz kojih je dopirala blaga svjetlost. Odjednom začuh isti onaj glas. Emmin glas kako pjevuši melodiju sa violine. „Samo ti uđi dante.“ reče ona tonom od kojeg me jeza prolazila. U nedostatku izbora zakoračih nogom u kuću koja mi je strah budila. prizor koji sam tada vidjela u meni ej probudio bol ponajviše… Masna krv koja se slijevala niz zidove i nepodnošljive bijele latice koja je ona svuda mahnito bacala urezale su mi se u pamćenje. „Dođi da ti objasnim…“ reče ona upirući štapić u mene i bacajući me o zid.
Post je objavljen 23.03.2007. u 15:45 sati.