Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/venusinorion

Marketing

Moje ochi mirishu na jasmin

Image Hosted by ImageShack.us


Nashla me je jednog mirnog dana kako lezhim na pustinjskim valovima vlastite Sahare. Zagrlila me njezhnim dodirom nevine djevojke, zatvorila moj pogled i zavela u njeno tijelo. Sada robujem, vishe ni ne osjetim vjetrove pjeska. Jednim poljupcem, tako snazhnim i sochnim me ubola svojom nevinoshchu. Svjetlo dana ne poznajem vishe, ne zhelim se sjechati tog trenutka, tog kobnog zabranjenog dodira. Moja Apatijo, sada i dalje zhivim po pravilima koja mi nikad nisi obajsnila. Skrivena i u rushevinama nemam hrabrosti se vishe ni crnini prepustiti. Ludujem u svom kavezu bezbojnosti, lupam svojim ochima, slusham svojim usnama ali krika slobode nema. Zashto si doshla do mene i odvukla me na ovako prozirno mjesto? Zhelim se osloboditi, ne, zhelim pobjechi i vratiti se okrutnoj pustinji. Razmishljam o tebi no misli mi ne mogu pustiti korijenje tamo gdje nichega nema. Odustajem slati poruke koje nitko neche primijetiti na tvom nasmijanom licu. Ja sam ti, a ti moju ulogu igrash tako savrsheno kao da je krojena po tvojoj mjeri. Sebichna si isto toliko koliko i ja zhelechi te kao odgovor i zhalechi se na tebe kada me varash s drugima. Ako si me vech zatvorila da budem odraz tvojih zelenih prozora, onda me i chuvaj, pazi da mi je lokot dobro zatvoren jer inache chu odletjeti. Znash Apatijo, ne mozhesh me zauvijek hraniti nishtavilom i ochekivati da ja nechu trazhiti vishe. Nechu se skrivati vishe iza tvojih suznih zrcala, nego chu bjezhati prema tvojim usnama, gdje che me mirisati varalice vatrometa i iluzija, izachi chu iz tvojeg tijela i vrisnuti tako da sama chujem vlastiti glas.

Post je objavljen 22.03.2007. u 22:34 sati.